Homeduhovnost15. nedjelja kroz godinu (A) – p. Sebastian Šujević

15. nedjelja kroz godinu (A) – p. Sebastian Šujević

Riječ Božja

“Imaju usta a ne govore”. Satira nijemih idola naglašava kontrast karakterističan za živog Boga. On govori ljudima. Ne objavljuje se samo tihim jezikom prirode i znakova stvorenja; on “govori” i svojim povijesnim zahvatima spasenja i milosrđa, poziva i pokude. On govori u Starom Zavjetu po prorocima, svojim privilegiranim posrednicima, skoro „riječinositeljima“. Njima govori u snovima i vizijama (Br 16,6); objavljuje se u osobnim nadahnućima (2Kr 3,15), Mojsiju govori “iz usta u usta” (Br 12,8).

Ta je Riječ iskustvo života

U Starom Zavjetu, Riječ Božja je prije svega datost, iskustvo: Bog izravno govori privilegiranim ljudima i preko njih čitavom svom narodu. Središnje mjesto Riječi Božje u Starom Zavjetu priprema iznenađujući događaj Novog Zavjeta, gdje će ta Riječ postati tijelom, živim mesom. Današnja čitanja nas pozivaju da produbimo spoznaju te mesnate Riječi. U povijesti Crkve više razdoblja “posadašnjavanja” dovela su do obnove slušanja i suočavanja s Riječi Božjom. To se događa i danas. I studij, i liturgija, i zajednice ali pogotovo osobni život kršćana s Riječi teže dubljem povratku slavljenju Riječi Božje koje joj pripada.

I danas, kao i u Isusovo vrijeme, Riječ je ta koja poziva i okuplja Crkvu oko Nebeskog Oca, i baš je u produbljivanju Riječi Božje mjesto gdje se kršćanima budi svijest da pripadaju obitelji Božjoj, njegovom novom spašenom narodu, novoj snazi života. I naš stav prema Riječi Božjoj – ravnodušnost, odbijanje, zapuštenost ili prihvaćanje – određuje naše mjesto u Kraljevstvu Božjem (Evanđelje).

Stav ne-slušanja ili odbijanja Božje Riječi Isusovog vremena, u današnje vrijeme se prepoznaje u stavu ravnodušnosti i ne-razumijevanja Božje riječi od strane modernog čovjeka. Ponekad pastiri, propovjednici i misionari imaju dojam da govore nekim stranim jezikom čovjeku današnjice.

Kršćani sami imaju osjećaj da postoji jedna vrsta odijeljenosti između njihova svakodnevnog života i Riječi koja im biva navještena u euharistijskoj zajednici, kao da nema utjecaja na stvarni život.

Je li razlog tome u Riječi Božjoj?

Ili je to samo stvar svijeta i modernog čovjeka koji se još nije našao na istoj valnoj duljini?

Tijekom stoljeća kršćanstva, teologija riječi stavila je naglasak gotovo isključivo na naviještanje riječi. Riječ je bila predmet propovijedi: neka datost koju treba vjerno predati kao vrijedan sadržaj.

Danas se obnavlja osjetljivost za Božju Riječ i njezinu svetost, i njezino čašćenje kao Božje Riječi.

Riječ je živa, dotiče, mijenja, tješi, hrabri, kudi, potiče, savjetuje, pojašnjava, rasvjetljuje, uči, posvećuje, teše… daje život, podržava život… gradi…

Za Riječi Božjom – njenom slušanju i prihvaćanju, i njenim plodovima vodi se borba: zapriječiti da čujemo, da ne čujemo potpuno, da ne spoznamo svetost, ozbiljnost, da je ne smjestimo na pravo mjesto…da nas se zatrpa drugim malim riječima… a i kad je čujemo i dobro smjestimo da ne donese ploda, da nam se plod ukrade.

A kako je dobra riječ Božja, dušu hrani, srce razveseljuje, vjeru jača, ljubav ulijeva…

Na krštenju je svećenik molio za nas “Effata” i dotakao uši – da Božju Riječ čujemo, spoznamo, smjestimo, i usta – da Božju Riječ živu prenosimo iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Jer naš Bog jest Bog koji govori. Zato slušaj Ga, i govori mu srcem.

(rv/kmc)

FOLLOW US ON: