Homeduhovnost3. korizmena nedjelja (A) – don Franjo-Frankopan Velić

3. korizmena nedjelja (A) – don Franjo-Frankopan Velić

Liturgijska čitanja: Izl 17, 3-7; Rim 5, 1-2.5-8; Iv 4, 5-42.

  1. U životu nam se svašta može dogoditi. Katkada je samo jedan korak od sreće do nesreće, od ispunjenja do razočarenja. Doživljavamo našu ranjivost u malim i velikim zgodama života. Primjerice, na dan vjenčanja svaki je bračni par sretan: on se zaklinje da će sve za nju učiniti, ona cvate od radosti što je našla njega. No, kada nakon prvoga ushita, iskrsnu svađe i nadođu krize, zajednički život u braku ne čini se tako bajnim. I dogodi se razočarenje, padaju teške riječi, ona se osjeća prevarenom, a njemu ona jednostavno ide na živce. I dođe do rastave. Surova je to stvarnost. Izgleda da se naš život sastoji od malih radosti i velikih žalosti.
  2. Evanđelje III. korizmene nedjelje predstavlja nam jednu ženu koja je proživjela upravo to. Ona je lijepa i pametna, drži do sebe, ima samopouzdanja. Ta žena – ne znamo joj ime, znamo samo da je Samarijanka – ta žena svašta je proživjela. Prošla je sve – od prve zaljubljenosti do prve ozbiljne veze, od udaje do rastave. Našla je drugoga, jer se osjećala prevarena od prvoga. No, nije ni taj bio pravi, pa je našla trećega. Izredalo se tako pet muževa. Sada živi sa šestim u nekoj vrsti slobodne veze. Kao djevojka sanjala je o velikoj ljubavi, kao žena doživjela je prijevare i razočarenja. Naučila je gorku lekciju života. Samarijanka traži ljubav i sreću, ali samo na tjelesan način, zato trči od jednoga muškarca do drugoga. No, to je čini samo još ranjivijom. Iskustvo Samarijanke ponavlja se i u naše vrijeme. Kolike žene u braku nisu našle onu sreću i nježnost za kojom su čeznule? Koliki muževi u braku osjećaju da ne mogu ispuniti očekivanja svoje supruge, osjećaju neuspjeh i krivnju za njezino nezadovoljstvo? – Kako izaći iz ovoga začaranog kruga čežnje i razočarenja, traganja za srećom i suočavanja s patnjom?
  3. U susret nam dolazi Isus. On započinje razgovor sa Samarijankom, s nama. Isus ne nastupa kao psihoterapeut, ne nudi rješenje u obliku neke vježbe ili autosugestije. Ne. Isus nudi samoga sebe. Što to znači?

Isus se uspoređuje s vodom. Voda je potrebna za život; to svi znamo. Ona postaje dio našega tijela. Isus također daje život, On ulazi u našu nutrinu, On nas poznaje bolje nego mi sebe same i zato zna što je potrebno da bi nam život bio ispunjen, sretan i smislen. Isus nam otkriva istinu o nama samima i o našim odnosima s drugim ljudima. To može biti bolno – kao u slučaju Samarijanke – ali Isus to ne čini na način da osuđuje i odbacuje, nego da otkrivajući i imenujući grijeh, pruža izlaz i rješenje.

Nakon ovoga susreta s Isusom Samarijanka mijenja čitav svoj pristup životu: Priznaje svoj grijeh, i svoju ranjivost predaje Isusu. Stoga je ispunjena dubokom radošću koju odmah želi podijeliti s drugima. Odjednom je oslobođena one rastrganosti, pao joj je veliki teret sa srca. Tek sada Samarijanka postaje sposobna iskreno ljubiti jer je na osoban način iskusila da je ljubljena – od Boga.

  1. Sva evanđelja koja slušamo u korizmene nedjelje korak po korak uvode nas u dubinu kršćanskoga života. Papa Franjo rado naglašava da je potrebna takozvana „inicijacija“, to jest uvođenje u vjeru. Vjera nije školski predmet koji se može nabubati i položiti s prolaznom ocjenom, nego životna stvarnost u koju nas moraju uvesti drugi, oni koji nam prethode u vjeri, a to se ne događa u školskim klupama, nego u živoj zajednici vjernika, u Crkvi. To je ono što je papa Benedikt XVI. nazvao „novom evangelizacijom“: ljudi ne će povjerovati u Boga na temelju neke lijepe priče ili učene rasprave, nego na temelju osobnoga iskustva i susreta.

Na taj način se obratila Samarijanka: njezin susret s Isusom započeo je razgovorom o svakodnevnoj stvari, o vodi, kako bi je Isus korak po korak uveo u duhovnu stvarnost koja je temelj vidljive stvarnosti. Tako Isus i nas uvodi u duhovnu stvarnost.

Sveti Pavao kaže u Poslanici Rimljanima da nam je Isus svojom smrću na križu otvorio pristup novome životu. Taj novi život pokazuje se u nadnaravnim krjepostima: vjeri, nadi i ljubavi. Opravdani smo vjerom, nošeni nadom, ispunjeni ljubavlju.

Korizma je odlična prilika da ponovno otkrijemo ovaj novi život. Isus nas čeka kod naših zdenaca, kod onoga oko čega se vrti naš život. Tu nas čeka ne da bi potvrdio kako smo mi „super“, nego da nam otvori oči kako bismo vidjeli svoju stvarnu situaciju, da nam pročisti srce od svih lažnih slika i požuda koje nas zarobljuju, i da nas uzme za ruku i uvede u novi život u radosti Duha Svetoga.

U životu nam se svašta može dogoditi. Ali Isus nam daje snagu za svaki budući korak jer živimo u Duhu Svetome. Amen.

don Franjo-Frankopan Velić

(rv/kmc)

FOLLOW US ON: