Homeduhovnost32. nedjelja kroz godinu – p. Siniša Štambuk

32. nedjelja kroz godinu – p. Siniša Štambuk

U evanđelju tema je uskrsnuće od mrtvih. Uskrsnuće je središnji navještaj Evanđelja koji je Crkva poslana propovijedati svim narodima. Riječ je dakle o najvažnijoj temi naše kršćanske vjere.

Neki saduceji koji niječu uskrsnuće, pristupaju Isusu s pitanjem vezanim uz židovski Zakon. Saduceji su bogata svećenička, aristokratska sljedba. Zaduženi su za hramsko služenje i za obredno prinošenje žrtava. Strogo se drže pisane Tore, a usmenu predaju odbacuju. Osim uskrsnuća, nijekali su i postojanje anđela, demona, a radi probitaka, surađivali bi i s rimskom vlašću. Borili su se za političku i vjersku prevlast u Sinedriju.

Njihovo pitanje o uskrsnuću je naizgled utemeljeno, ali iza njega se ne krije iskrena želja za istinom; za dubljim poznavanjem Zakona, nego namjera da se ismije vjera u uskrsnuće, kojoj su privrženi farizeji, te da se to eventualno – i politički iskoristi. Time se mogu zaraditi politički bodovi te povećati ugled i utjecaj u narodu. Uvjereni, dakle, u vlastitu nadmoć, prilaze Isusu…

Prilaze mu s autoritetom Zakona i Mojsija. Mojsije je u Izraelu neprijeporan autoritet; čovjek kojemu se Bog osobno objavio i po njemu izveo silna čudesa. Zato saduceji, nakon što su javno naznačili kome se obraćaju – Učitelju! – napominju i tko je autoritet koji stoji iza propisa – Mojsije nam napisa… – te zatim citiraju: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.

Iznose zatim zamišljeni slučaj – i to kao da se stvarno dogodio – sedmorice braće od kojih nijedan nije imao potomstva. Na posljetku upitaju: Žena – a sedmorica su je imala za ženu! – kojemu će od njih o uskrsnuću pripasti? Moguće je zamisliti interes koje je takvo – javno postavljeno pitanje – moglo pobuditi u mnogima koji su se zatekli u blizini.

Saduceji, kao dobrostojeći i utjecajni ljudi ne vjeruju i ne očekuju neki drugi život, jer im je jako dobro i u ovome i rade na tome da tako i ostane. S druge strane, znamo da svi ljudi umiru; umire i grješnik i pravednik; i bogat i siromah. Svi, po ondašnjem vjerovanju, završavaju u carstvu mrtvih, koje se zove Šeol. Ali, je li pravo da sudbina pravednikâ, bude jednaka sudbini zločinacâ, ako Boga ima i ako je pravedan?! Ne bi li On, koji svime upravlja, trebao nepravdu ispraviti, ako već radi Njega pravednici hoće biti takvima; i odricati se mnogočega te mnogo toga i pretrpjeti…

Za razliku od saduceja, farizeji su vjerovali u uskrsnuće, ali uz jednu manjkavost, po kojoj su saduceji njihovu vjeru, htjeli izvrgnuti ruglu i pokazati je kao besmislicu. Farizeji su vjerovali da će Bog jednom uskrisiti sve pravednike te da će se oni ponovno vratiti u ovaj, zemaljski život; oslobođen patnje i nesreće. Vjerovali su dakle u ponovni povratak u ovaj zemaljski život. Narav uskrsnuća od mrtvih i novoga života, kvalitativno je daleko uzvišenija od ovozemnog života. Život koji bi Bog dao, a zatim ga nakon nekog vremena uzeo te ga – kad odluči – ponovno probudio na toj istoj razini, nema nikakvog smisla. Bog, naime, nikada ne čini besmislene stvari.

Isus prvo ukazuje na uzvišenost i dostojanstvo onih koji se nađu dostojni uskrsnuća na novi život. Oni su slični anđelima i utoliko se više niti žene niti udaju, a niti više mogu umrijeti; i nazivaju se Božjim sinovima. Sinovi i kćeri imaju narav Roditelja, koja je u ovom slučaju božanska, pa utoliko bitno nadilazi čovjekovo stanje u ovom životu.

Isus zatim pokazuje kako prihvaća Mojsijev autoritet, koji su mu saduceji htjeli nametnuti i njihovu mudroliju pokazuje kao zabludu, autoritetom samoga Boga, koji se Mojsiju – na kojega se saduceji pozivaju – objavio kao Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev! Isus jasno pokazuje da Bog, posluživši se njihovim imenima, jamči da su oni živi, a ne mrtvi! Ta On je Bog živih, a ne mrtvih i tkogod istinski živi, Njemu živi… Vjerujem li uistinu u taj vječni život i – ako vjerujem – što činim da ga postignem?

(rv/kmc)

FOLLOW US ON: