Amazonija. Isusovci uz domorodačke narode
Na slici: Oltar pripremljen za proslavu Gospe od vječne pomoći u župi u Anoriju, Amazonija
Isusovci se zauzimaju za narode Amazonije. I to čine pokrećući, iz Latinske Amerike, više kampanja u svrhu senzibilizacije javnoga mnijenja. Želja im je uključiti cijeli svijet u vidiku Biskupske sinode za Panamazonsko područje koja će se održati u Vatikanu od 6. do 27. oktobra ove godine
Glavna je svrha toga oslonac na mlade naraštaje; samo će se tako moći spasiti Amazonija – istaknuo je otac Renato Colizzi, predsjednik MAGIS-a, pokreta talijanskih isusovaca za razvoj, koji se nedavno vratio u Italiju iz Bolivije.
Osvrnuvši se u razgovoru za radijsku postaju Vatikan na djelovanje isusovaca u Južnoj Americi, otac Renato je istaknuo da posebno u Boliviji, Brazilu i Peruu, u tim zemljama koje velikim dijelom obuhvaćaju amazonsku prašumu, postoje škole koje vode isusovci, a u kojima se provodi poseban međukulturalni program. Njime se želi postići to da stanovnici tih područja shvate važnost baštine koju imaju na raspolaganju. Vrlo često su, naime, nesvjesni bogatstva koje imaju na dohvat ruke i unakaženosti koje ih uništavaju, kao što su požari koji haraju ovih dana.
Druga je operacija pomoć domorodačkim narodima da zaštite svoju tradiciju, polazeći od očuvanja lokalnoga jezika – napomenuo je predsjednik MAGIS-a te dodao da bi bilo vrlo dobro objaviti priručnike i knjige na njihovom jeziku, jer će se inače oni zauvijek izgubiti. Treća je stvar ekologija. Mladima treba objasniti da svaki stil života utječe, pozitivno ili negativno, na cijeli ekosustav. Valja im objasniti opasnost od nekih lobija, kao što su oni koji su povezani s uzgajalištima, proizvodnjom drva ili rudarstvom. Ukratko, isusovci nastoje uvesti drugačiji pedagoški obrazac.
Što se pak tiče sinode o Amazoniji, otac Renato je prije svega napomenuo da sām papa Franjo želi da taj skup bude trenutak za slušanje lokalnih stanovnika. Poštujući taj duh, latinskoamerički isusovci organiziraju sastanke na kojima zajednice mogu govoriti, mogu se izraziti. Te zajednice – objasnio je – žive izolirane, na teritorijima kojim država ne upravlja izravno, govore drugim jezicima i imaju drugačije kulture. Stoga, doći do njih i uključiti ih u djelotvornu dinamiku sinode, velik je, ali potreban, pastoralni napor – istaknuo je otac Renato.
(rv/kmc)