Bdijte da budete pripravni!

Razmišljanje uz misna čitnja 1. nedjelje došašća

Bdijte da budete pripravni! (Mt 24, 37-44)

Sutrašnja nam liturgija prve nedjelje došašća u prvom čitanju prikazuje viđenje proroka Izaije o kraju svijeta. To je viđenje sklada, mira i poleta prema Gospodinovoj volji koja uvijek ide za dobrom. To nam viđenje uvijek treba biti prisutno u svijesti, dok hodimo kroz teškoće života, katastrofe i ratove, i najstrašnije događaje ljudske povijesti.

Prorok je Izaija imao viđenje kako će na kraju ovoga života „Gora Doma Gospodnjega biti postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi“. Jeruzalemski je hram prikazan kao mjesto okupljanja svih naroda koji dolaze da bi upoznali Gospodinovu volju. Naime, oni kažu: „Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim“.

To je prekrasno viđenje. Svi su narodi gladni i žedni pravednosti, a pravednost se nalazi na putu Gospodnjem. Zlo na zemlji dolazi od činjenice da svatko izabire vlastiti put, a putovi koji su utemeljeni na sebičnosti ne mogu svijetu dati sklad i mir, nego neizbježno izazivaju sukobe i ratove. Međutim, kada bi svatko u Bogu tražio dobar put, među svima nama bio bi sklad.

Izaija je imao viđenje da će „Bog biti sudac narodima i da će mnogim sudit plemenima“. Narodi će se obratiti; umjesto da žele rat, tražit će mir, sreću, plodnost za sve: „Mačeve će prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju“.

Nažalost moramo priznati da situacija u svijetu danas nije takva. U našem je svijetu prisutna snažna želja za mirom, no postoje neprestani sukobi koji udaljuju od sreće i izazivaju žalost, mnogo tugovanja i nevolje.

Pravi Božji hram nije onaj u Jeruzalemu koji je bio uništen, kao što je Isus predvidio, nego je hram sam Krist. Naime, rekao je: „Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići“.

U ovo vrijeme došašća osobito moramo moliti da se Kristova privlačnost snažnije osjeti u svijetu i da svim narodima zaista pomogne tražiti mir s velikodušnom zauzetošću.

U došašću moramo znati prihvatiti Gospodinov dolazak. On dolazi kao izmiritelj i djelitelj mira. Dolazi da bi nas naučio putovima Božjim, da bi nas upoznao s voljom Božjom koja je uvijek pozitivna volja spasenja, mira, pravde i ljubavi. Na početku ovoga došašća promatrajmo na meditativan način to Izaijino viđenje koje nam se daje kao božansko obećanje.

U evanđelju sutrašnje liturgije Isus nas upozorava na nedostatak pažnje prema volji Božjoj i traži da budemo spremni na Njegov dolazak: „Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi“.

 

Isus je protumačio da su u Noino vrijeme ljudi jeli, pili, ženili se, i da se nisu osvrtali na znakove vremena, nisu bili uistinu spremni prepoznavati volju Božju i izvršavati je. „Ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega“. Zato nas Isus potiče: „Bdijte!“. Ne smijemo spavati, nego moramo bdjeti, to jest moramo svoju pažnju usmjeriti u pravom smjeru, tražiti ono što je naše istinsko dobro i dobro drugih.

„Biti uspavani“ za nas znači prepustiti se svojem nagonu, lošim sklonostima, ne misliti da će naš sudac doći i da ćemo biti podvrgnuti pravednom i vrlo strogom sudu. Međutim, „bdjeti“ znači usmjeriti svoj život u pravom smjeru, to jest prema velikodušnosti i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Naime, bdjeti ne znači imati tjelesne oči otvorene, nego imati dušu usmjerenu na stvari koje zaslužuju pažnju, osobito pokušati ojačati slogu, ljubav i mir.

Tko bdije u ovom svijetu, ne može biti iznenađen dolaskom Sina Čovječjega. Naime, On uvijek dolazi u naš život, no ako nismo pažljivi, dopuštamo da uzalud prolazi kroz naš život i ne primamo milosti.

Sin Čovječji će također doći u trenutku naše smrti. Dakle, ako ne budemo bdjeli, bit ćemo neugodno iznenađeni, jer ćemo se pred Njim naći u negativnoj situaciji.

U drugom čitanju sutrašnje liturgije sveti Pavao nam daje sličnu pouku. Rimskim je kršćanima kazao: „Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo“.

Probuditi se iz sna uvijek je „hitno“, no ne iz onog tjelesnog, nego iz duhovnog. Na početku ovoga došašća Crkva nam želi pomoći da budemo svjesni te potrebe da se moramo probuditi iz duhovnog sna. Ne smijemo dopustiti da nas osvoje i preplave materijalne brige, nego moramo imati uzvišenije brige. Sigurno, treba misliti i na materijalne stvari, no one nama ne smiju zagospodariti, nego moraju biti u službi glavnog usmjerenja našega života prema jedinstvu s Kristom, kako bismo izvršili Njegovo djelo pomoću Njegove milosti.

Sveti Pavao je rekao: „Odložimo, dakle, djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti“. U prvom je pak čitanju Izaija rekao: „Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!“; i sveti Pavao nas na sličan način poziva da se zaodjenemo oružjem svjetlosti. To za nas znači ponovo obući Gospodina Isusa i ne slijediti tijelo i svoje želje.

Apostol Pavao potom koristi metaforu noći i dana. Djela su tame ona koja su izvršena i skrivena, te se njima ne može ponositi i hvaliti. To su sve loša djela svih vrsta: pijanstvo, preljub, razvratnost, svađa, ljubomora… Sva ta djela ne donose nikakav plod, dapače, uvijek izazivaju najveću štetu.

Međutim, ako se zaodjenemo oružjem svjetlosti, idemo u suprotnom smjeru, činimo sve ono što nam Duh Sveti savjetuje. A Duh Sveti nas uvijek usmjerava prema pravdi, miru i ljubavi. Obući se u Isusa Krista znači činiti Njegovom milošću ta dobra djela.

Ta djela uvijek moramo činiti ponizno, jer znamo da ih sami nećemo moći činiti. Moramo velikodušno odgovoriti na Gospodinovu milost, ne dopustiti da uzalud prođe kroz naš život, jer to bi bila naša osuda.

 

Sveti Pavao je nastavio: „Noć poodmače, dan se približi!“. Došašće je vrijeme žarkog iščekivanja Isusa. Ako ljubimo Gospodina, čekat ćemo ga živom željom. Ako ljubimo sebe, idemo suprotnim smjerom, te će naš život postati ne samo neplodan, nego i štetan za nas i za druge.

Molimo Gospodina da u nama potakne to žarko iščekivanje Njegova dolaska. On dolazi u naš život na mnogo načina. U svakom trenutku dolazi sa svojom milosti, no u nekim se trenucima pokazuje na vidljiviji način, jer nam savjetuje dobre stvari, velikodušne i plodne. Prihvatimo ga kada dođe. Ako budemo znali prihvatiti ga raspoloživo i s ljubavlju, imat ćemo veliku radost.

(rv/kmc)