Blagovest 11/2025
»Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja…« (Iz 9, 1)
Dragi čitatelji naše Blagovesti, ovaj novembarski broj koji je pred vama donosi vrlo zanimljive članke o temama svetosti i adventa; imajući u vidu da smo početkom mjeseca novembra proslavili svetkovinu Svih svetih, a krajem mjeseca počinje advent, ovo nam je izvanredna prilika kako za retrospektivu, tako i za otvaranje perspektive u svjetlu nade, mira, ljubavi i radosti, kako nam to već sugeriraju i četiri svijeće na adventskom vijencu – simbolu adventa.
U liturgijskoj godini postoje vremenska razdoblja u kojima se intenzivnije pripremamo za proslavu velikih blagdana i istina svete vjere. Zasigurno, advent je jedno od njih! DA, to je vrijeme iščekivanja, prožeto nadom dolaska, dolaska Otkupitelja. U ritmu današnjeg načina života pitam se može li čovjek barem na trenutak zastati, na trenutak zaustaviti svoj život i je li čovjek današnjice izgubio nadu, nadu u boljitak, nadu u jarku svjetlost, ili i dalje tapka u tami? Advent je upravo vrijeme kad bi se u čovjeku trebalo probuditi ono djetinje veselje, veselje zbog neizmjernih radosti kojima je preplavljen božićni dar s neba. U tom vremenu na čovjeka se spušta mir, čovjeku se otvara obzorje za svjetlost koja prožima sveukupnu stvorenu stvarnost. Uz ove radosne momente koje čovjek može doživjeti u vremenu adventa, ono u sebi također nosi pokornički vid, po kojem se čovjeka poziva na budnost, promjenu, izlazak, kako bi mogao biti dostojan svjetla koje dolazi. U svojoj dubini vrijeme adventa prožeto je i temom darivanja – ne toliko materijalnog, koliko duhovnog. Darivanje u adventu ne započinje u našim rukama, nego u srcu: ono raste iz svijesti da je prvi i najveći dar sâm Bog koji se po Isusu približava čovjeku. U kulturi koja naglašava kupovanje i potrošnju, advent nas poziva da ponovno otkrijemo smisao dara. Dar nije stvar nego znak; nije vrijednost iskazana u eurima, nego u ljubavi koju donosi. Advent nas uči da pravi dar uvijek povezuje, iscjeljuje i gradi odnose. U tom svjetlu svaki čin dobrote, vremena poklonjenog drugome, oprosta, strpljenja ili utjehe ‒postaje autentičan adventski dar. Advent je ujedno i poziv na prepoznavanje darova koje već imamo. To je vrijeme koje nas podsjeća koliko smo već obdareni: odnosima, sposobnostima, prilikama za ljubav, svakodnevnim malim dobrima… Prepoznavanje tih darova čini nas poniznijima i velikodušnijima. Najdublji smisao darivanja u adventu jest to da i sami postanemo dar drugima. U vremenu kad mnogi nose terete tišine, usamljenosti ili straha, naš osmijeh, naša blizina, jednostavna riječ ohrabrenja ili spremnost da saslušamo ‒ mogu biti put kojim Krist ulazi i u tuđe srce.
Na kraju možemo zaključiti da nas advent vraća najčišćem smislu darivanja: uči nas da svaki dar govori »Vidim te«, »Vrijedan si«, »Nisi sam«. Kada darujemo na taj način, postajemo sudionici Božjeg darivanja svijetu. A to i jest najljepša priprema za Božić…
Vaš urednik
