Blažena Majka Terezija pred kanonizacijom…

Pred nama je značajan događaj, jer će Sveti otac 4. septembra – uoči godišnjice njezine smrti 5. septembra 1997. – na Trgu svetog Petra proglasiti svetom blaženu Majku Tereziju. U susjednoj se biskupiji u Makedoniji uveliko pripremaju za taj čin, što je sasvim razumljivo… Nismo mnogo oklijevali da se obratimo neposredno biskupu u Skopju mons. Kiru Stojanovu da nam kaže kakvo se ozračje udiše tamo, i to kad je ostalo još samo nekoliko dana do svečanog proglašenja…

Preuzvišeni, na početku našeg kratkog razgovora predstavite našim čitateljima Zajednicu misionarki ljubavi u Skopju…

Danas su u svijetu među najpoznatijima zasigurno Misionarke ljubavi, red koje je ustanovila Majka Terezija. Općenito je poznato da je taj red u službi najsiromašnijima među siromašnima. Spominjem da je blažena Mjaka Terezija posjetila svoj rodni grad Skopje četiri puta. Četvrti put 1986. godine, kad je i u svome rodnom gradu otvorila Kuću misionarki ljubavi. Kuća se nalazi u gradskoj četvrti Kisela voda i u njoj trenutno žive četiri sestre. Kako vam je poznato, redovnice idu kamo ih se pošalje. Sadašnje sestre u Skopju su iz Indije, Afrike, Italije i Albanije. Njihova karizma – služenje siromasima – ovdje u Skopju je vidljiva i jasno prihvaćena. Vode brigu o napuštenoj djeci, drže vjeronauk u župi, pomažu siromasima i dijele topli obrok. Njihova je prisutnost vidljiva napose i zato jer svoj liturgijski život žive tako da su jednom tjedno u svojoj kući na misi, jednom tjedno u svetištu Majke Terezije – Spomen-kući, a druge dane u katedrali. Već taj hod kroz grad čini ih svjedocima prisutnosti Majke Terezije u našem gradu. Ne treba isticati da ih svi ljudi, bez razlike u narodnosti i vjeri, susreću s poštovanjem i ljubavlju. Jednom riječju, zahvalan sam Bogu što misionarke ljubavi svjedoče tu karizmu i u našem gradu, postajući tako znak koji snagom prisutnosti već navješćuje ono što se o misionarkama ljubavi zna.

Ove godine će 4. septembra biti proglašena svetom Majka Terezija, utemeljiteljica Reda misionarki ljubavi. To će biti veliki događaj ne samo za Crkvu, nego i šire. Mnogi je smatraju najvećom ženom 20. stoljeća zbog njenog velikodušnog i nesebičnog darivanja u ljubavi prema najsiromašnijem sloju ljudi. S kakvim se osjećajima unutar vaše biskupije spremate za taj događaj?

Svaki svetac koga Crkva proglašava i uzdiže na oltar da se časti i nasljeduje – opće je bogatstvo svijeta. Sveci su osobe koje Katolička Crkva u svakom vremenu i svakome dobronamjernom čovjeku može ponuditi kao primjer za nasljedovanje. Imate pravo, Majka Terezija je jedna od najvećih žena 20. stoljeća i više nego mnogi drugi svojim služenjem i predanošću upozorila je čovječanstvo na jedno od najtežih pitanja koja tište moderno čovječanstvo, a to je briga za najsiromašnije. Zemlja je naša zajednička kuća i svi smo od Stvoritelja pozvani u život te imamo pravo živjeti životom dostojnim čovjeka. Nažalost, to se često zaboravlja, a Majka Terezija je uvijek iznova otkrivala temeljno poslanje kršćanstva, a to je živjeti za malene, potrebite, grešne i odbačene. To nam jasno svjedoči i papa Franjo, napose u ovoj Godini Milosrđa. Ostvaruje se Isusova riječ tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge (Mt 20, 28). Tako je Majka Terezija, na svoj način, Isusa najbolje približila ljudima. Kad me pitate s kakvim osjećajima se spremamo za taj događaj, onda je to najprije velika zahvalnost Bogu što možemo biti suvremenici i svjedoci takve veličine naše sugrađanke kakva je Majka Terezija. Dakle, prvo zahvala; jasno da smo i ponosni – i kao kršćani, i kao narod. Ona je rođena u Skopju i prvu vjersku formaciju ovdje je primila. Iz iskustva znamo da se prvi koraci vjere nikad ne zaboravljaju. Ona će uvijek ostati – barem za nas – Terezija iz Skopja. Konačno, ovom kanonizacijom dobivamo veliku zaštitnicu i zagovornicu i želimo je štovati još više nego dosad, a što je najvažnije – svatko na svoj način nasljedovati primjer koji nam je ona pokazala. U biti je to štovanja svetaca, a na poseban način onda kad se može govoriti »o našoj svetici«.

Velika svečanost se priprema i u Skopju odakle potječe buduća svetica. Možete li nam nešto više reći o samom događanju u Skopju?

Ne samo što je običaj, nego je i – na svoj način – obveza da takav događaj ima primarni odjek u gradu i državi odakle potječe nova svetica. Naša je dužnost prema njoj da se kao Crkva i na izvanjski način spomenemo tog događaja. To se obično naziva domovinskom proslavom. Stavio bih težište na ono što mi kao Crkva činimo. Jasno da je to i u suradnji sa svim institucijama države Makedonije. Što se crkvenog dijela tiče, već 5. septembra započinju takozvani »Duhovni dani sv. Majke Terezije«. Svaki dan bit će susreti duhovnog i molitvenog karaktera, kao što smo to već i ranije činili svakog petog u mjesecu kao zavjetni dan Majke Terezije. No, što je razumljivo, sad je to podignuto na višu razinu i u tim programima sudjelovat će i institucije poput Akademije znanosti i umjetnosti, pojedini fakulteti i druge humanitarne ustanove. Svi se oni uključuju uz nadležna ministarstva koja sudjeluju u tim danima. U nedjelju 11. septembra u centru grada Skopja je svečana euharistija u znak zahvale za dar kanonizacije Majke Terezije, uz sudjelovanje Papinog delegata kao predvoditelja slavlja, naših biskupa, klera, naših vjernika i gostiju. Tu je i proglašenje svetišta Majke Terezije u Skopju, a sva ta vanjska proslava je pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Makedonije. Nama je najvažnije, i to moram istaknuti, da su se sva vrata na koja sam pokucao otvorila i svatko je sa svoga područja želio dati doprinos da domovinska proslava ove kanonizacije bude što dostojanstvenija i što jasnija poruka da i mi vjernici i svi ljudi dobre volje cijenimo lik i djelo Majke Terezije.

Koju poruku nam danas šalje ova žena misionarka ljubavi, koja je s toliko ljubavi živjela upravo milosrđe?

Geslo Godine Milosrđa je poznato: Budite milosrdni kao Otac. Majka Terezija je to milosrđe utjelovila do te mjere da je s pravom nazivaju Majkom siromaha. Njena poruka je više nego ikad aktualna danas, jer je utjelovljena ljubav. Ljubav ne riječju i jezikom, nego ljubav djelom i istinom. Kad bismo njenu poruku htjeli reći u nekoliko misli, onda je sigurno to da Godina Milosrđa ne završava na blagdan Krista Kralja, nego kao poslanje za sve kršćane traje cijeli život. Ta ljubav Majke Terezije, koja je odgovor na Kristov vapaj Žedan sam, treba stalno odzvanjati u našim srcima, a tu Kristovu žeđ utažujemo u svakom činu djelotvorne ljubavi, bez ograničenja, onako kako je to ona činila, jer život je ljubav…

(kmc)