Božić 2020: Propovijed mons. Stanislava Hočevara, nadbiskupa i metropolita beogradskog u crkvi sv. Ante Padovanskg u Beogradu

Braćo i sestre,

dok je i u noći Rođenja Božjega Sina tama vladala u svojoj najvećoj snazi, anđeoski glas i nebeska svjetlost proglasili su početak definitivnog saveza između Boga i čovjeka, između Neba i Zemlje. Proglasili su, dapače, radost za sve ljude, za sve narode. Sveopća vaseljena vidljivog i nevidljivog konačno je uspostavljena. To je u kozmičko mrtvilo noći unijelo dinamiku koju nitko više ne može zaustaviti, niti naš izričaj NE Bogu, niti ikakva naša zemaljska devijantnost. Mi ovaj put, zbog pandemije, božićnu liturgiju s TV-prijenosom slavimo usred bijelog dana, da bismo mogli još jače – nadahnuti Božjom Riječi – otkrivati sve vidike ovoga događaja. Ovaj je naime događaj namijenjen svim ljudima, svim narodima, svim galaksijama, totalitetu svega postojećeg.

Najmlađi među apostolima, biće čistoga srca i prosvijetljenog uma; onaj koji je mogao poput orla gledati u sunce i tako zapisati najveličanstveniji portal u Evanđelju svjetlosti; Onaj, dakle, koji je – osluškujući otkucaje srca Sunca pravde – Bogo-Čovjeka, naslutio sve Božje dubine i mogao najbolje definirati tko je Onaj koji se za nas rodio. Novorođeni je „Onaj, po kome i za koga je sve stvoreno.“

Zato ni jedan naš atom i ni jedna galaksija; ni jedan sekund našega života, kao ni milenijumi svih vremena, nisu izvan snage i moći Božje ljubavi. Sve što se kreće, pokrenula je sama Ljubav. Sve tolike plemenite čežnje ljudi svih vremena i sa svih kontinenata; svaki glas bilo kojeg instrumenta i sve najharmoničnije simfonije svih filharmonija; sve pjesničke inspiracije i sva epska djela; svi spomenici koji krase zemaljsku kuglu i svi avioni koji krstare nebom ‒ plod su Njegove stvaralačke snage, položene u nas našim začećem i rođenjem. Budući da je, dakle, sve što postoji koncipirano kristovskom strukturom egzistencije i sve je neprestano praćeno Božjom Providnošću, zato svekoliko stvorenje i jest otvoreno uvijek novim mogućnostima, novim razvojima, novim perspektivama, novim ciljevima. Ciljevima tako uzvišenim i nedostupnim, da naše uho to zasad ne može čuti, niti naše srce u najdubljim intuicijama ne može registrirati.

Svi smo pozvani da budemo pisci i pjesnici svih tih beskonačnih mogućnosti! Kao od Boga stvorena bića primili smo dar komponiranja i dirigiranja; ali unošenje disharmonije i kakofonije izaziva privremene ratove. Novorođeni je pak tako velik i velikodušan da se ne boji naše slobode i jači je od svih naših disharmonija, čak će našu neusuglašenost u svoje vrijeme prekomponirati u izražajnije simfonije.

Već je prorok davnih vremena, veliki Izaija, mogao naslutiti: „Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti, koji navješćuje mir, oglašuje sreću, navještenje spasenja.“ Nema, dakle, one sudbine koju nam prorekoše ‒ da je Balkan obavijen neprobavljivom poviješću. Sunce pravde je rođeno i za nas i za naš Haemus Mons; rođeno je za sve rijeke, doline i planine čitave naše regije! I kao što prije svakog koncerta svi instrumentalisti usklađuju svoja glazbala, istom logikom možemo i mi svoja srca, svoj razum, svoje planove usuglasiti s Izvorom svakog mira. Evanđelist Ivan, čije je Evanđelje odjekivalo u ovome svetom domu, reče nam: „Svjetlo istinito, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na svijet… Onima, koji ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja.“

Braćo i sestre, ako već zemaljski očevi redovito s takvom silinom vole svoju djecu i obdaruju ih tolikim darovima – što li reći za ljubav i svu kreativnu snagu našega nebeskog Oca…?!

Slavlje Božića sastoji se upravo u tome da se konačno „napijemo“ istinite svjetlosti; da svim mogućim našim snagama iskusimo ljubav svoga nebeskog Oca! Da kao takvi prohodamo po svim tamnim zakucima naše povijesti, protjeramo svaku maglu i tamu naših nemoći i slabosti te da konačno omogućimo da možemo „primiti od Njegove punine milost na milost“, kako nadalje naznačuje naš Evanđelist. U Njemu, u Novorođenom naime, gledamo svu „slavu Jedinorođenog od Oca“, jer samo On je „pun milosti i istine“.

Isus se rodio upravo zato da bismo i mi bili puni milosti i istine; što bismo svojim najsvakidašnjijim rečnikom mogli izreći: bili puni nutarnjeg šarma ljepote i puni dinamičnosti autentičnog života!

Eto zašto je svetkovina Božića, eto zašto je božićno bogoslužje od tolike egzistencijalne važnosti: nutarnju ljepotu, nutarnju snagu, nutarnju istinu, može nam dati samo On.

Neka tako bude za sve nas! Od srca želim i molim se za to da ova nestvorena ljepota milosti i istine prožme sve stanovnike naše zemlje, sve stanovnike svijeta. Naš kontinent Europa mora priznati da je upravo u snazi Isusove „slave i istine“ rodio tako veličanstvena djela kulture, umjetnosti i uzvišene civilizacije.

Božja Providnost danas potiče upravo nas, ljude Balkana, da se i mi oslobodimo svake fatalnosti i lažnih sudbina te da kao djeca svjetla rađamo plodove svjetlosti i plodove istine i milosti.

Sretan i blagoslovljen Božić! Vama, braćo i sestre, koji Rođenje Bogo-Čovjeka slavite po drugom kalendaru: Mir Božiji bio s Vama: Hristos se rodi – vaistinu se rodi!

Neka On bude u nama, među nama, u svim narodima svijeta, da konačno budemo jedna jedinstvena obitelj mira. Amen.