HomeduhovnostBožić – razmišlja pater Anto Lozuk

Božić – razmišlja pater Anto Lozuk

Od svih darova što ih čovjek posjeduje, a po kojima je kadar ući u strukturu svijeta te nastupiti kao stvaratelj korisnoga i lijepoga, najmoćniji i najveći darovi jesu vjera i ljubav. Po vjeri čovjek nadilazi materijalne i ljudske okvire te ulazi u božansku logiku lijepoga i velikoga; po ljubavi on po Božanskoj logici djeluje i živi. Logika vjere i ljubavi u ovom trenutku, u predvečerje najradosnijeg blagdana, nam veli da je rođenje Djeteta u betlehemskoj štali daleko veći i sveobuhvatniji događaj nego svi osvajalački pohodi, senzacinalna znanstvena dostignuća, uspješne ekonomske reforme. U betlehemskoj štali rodio se Emanuel – S-nama-Bog.

U centru božićnog blagdana nalazi se misterij rađanja – misterij rađanja Boga i Novog svijeta. U našem ljudskom svijetu rađanje je po sebi radostan događaj, ali u njemu nema ništa od ružičastog romantizma. To je težak trenutak za majku, jedan od najtežih, a možda još teži za dijete. Izlazak iz majčine utrobe i susret s vanjskim svijetom najteži je šok što ga čovjek doživi u svome životu. Trenutak prvog dodira božanskog Djeteta s našim hladnim svijetom vjerojatno je najšokantnije i najmučnije iskustvo u čitavoj povijesti svijeta. Ali upravo tim putem Bog je htio ući u naš svijet. Velik je to misterij. Prvi stvarni lik Boga što su ga ljudske oči ugledale jest lik malenog djeteta. To je i prva tajna što ju je Bog čovjek o sebi otkrio. Lik djeteta predstavlja Boga. A pred djetetom nitko ne osjeća strah. Dijete nikome ne želi niti može učiniti zla. Sve što dijete traži jest ljubav, sve što može pružiti jest ljubav.

Isus se rodio u štali. U štali žive ovce, koze i krupna stoka. Ljudi koji se bave ovcama ili stokom nahzivaju se pastiri. Većina ljudi Isusova vremena, bar u okolici Betlehema, po zanimanju bili su pastiri, a štala im je bila radno mjesto. Već svojim rođenjem Isus se približio muci većine svojih suvremenika. Svojim kasnijim životom, životom radnika, približio se svagdašnjici budućih vremena. Proživljavao je i muku našeg vremena. Pastiri su osjetili da se nešto čudesnog događa u štali nedaleko od njih. I ljudi našeg vremena osjećaju da se noćas nešto čudesnoga događa u zgradi nedaleko od njih, u zgradi koju zovu crkva… Nikada crkve nisu tako pune kao u božićnoj noći.

Nakon Isusova rođenja i najtamnija noć može postati svjetlija od dana,  najcrnje siromaštvo može pružiti više zadovoljstva i sreće nego bogatstvo; izbjeglištvo može postati ugodnije nego sigurni topli dom, žalost plodonosnija od radosti, žrtva jača od trijumfa, umiranje životvornije nego rađanje… Toliko je stvari pokraj nas za koje nismo ni svjesni da postoje. U mnogom slučaju dobro je da je tako. No, postoje činjenice kojih moramo postati svjesni. Dijete koje se rodilo u betlehemskoj štali sudbinski je vezano sa svakim od nas. Osnovni zadatak našeg žiovota sastoji se u tome da prepoznamo zvijezdu koja k njemu vodi, da osluškujemo njegov zov i njegov plač, da se što više približimo jaslicama i poklonimo Novorođenomu.

(rv/kmc)

FOLLOW US ON: