Dan svećeništva. Učini nas kraljevstvom proroka, svećenika i pastira

“Kako je divno, kada smo svi mi svećenici Beogradske Nadbiskupije zajedno:  zajedno na istome mjestu; zajedno na Euharistijskome slavlju; zajedno u bratskoj zajednici; zajedno sa braćom i sestrama u Bogu posvećenom životu; zajedno sa predragim vjernicima…”. Ovim se riječima na početku svečane euharistije, u srijedu, 17. aprila  obratio beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar u konkatedrali Krista Kralja u Beogradu. Naime, danas smo obilježili dan svećeništva i misu posvete ulja, koji se u Beogradskoj nadbiskupiji već nekoliko godina, sbog specifičnih okolnosti, održava srijedom, a ne na Veliki četvrtak, kako je to običaj.

Nadbiskup je radosno pozdravio apostolskog nuncija mons. Luciana Suriania, savjetnika nuncijature mons. Filipa Colnaga, sve svećenike Nadbiskupije, redovnice, redovnike, Bogu posvečene osobe i vjernike.

Naglasio je da nema zajedništva i jedinstva bez Euharistije; nema snage slobode bez sve-ozdravljujućeg ulja Duha Svetoga! Radujmo se tim čudesima, koji se događaju pred nama: ali i mi sami postanimo novo čudo obraćenja i zajedništva.

Ovaj dan smo na poseban način molili za sve svećenike naše Nadbiskupije.

U nastavku objavljujemo nadbiskupovu propovijed u cijelosti.

 

Eccellenza, monsignore, braćo svećenici i đakone, braćo i sestre!

Zašto su neki naši svećenici prelazili ovog jutra više od 200km, da bi surađivali u ovom zajedništvu? A jednako dugačak put ih čeka u povratku. Ima li smisla ovoga dana – dana svećeništva – ostaviti sve redovite poslove i poći na put zajedništva čitave Nadbiskupije? Zbog čega donosimo danas pred oltar posude sa uljem, patene sa hostijama, kaleže sa vinom? Ne zadovolji li se bez toga naša radoznalost ili – još izazovnije – ne zadovolji li se bez toga naša svuda prisutna,neprosvijetljena potreba po senzacionalnosti? Postavši svi mi po malo robovi medija, nužno i gledamo na sve robovskim očima sužavanja istine i pojednostavljivanja bogatih stvarnosti!

Evo zašto nam je Božja Riječuvijektako potrebna. Samo ona nas može – jer je pomazana Duhom Svetim – uvesti u svu istinu; a pojedinačno i u svaku istinu, sa svim svojim dimenzijama i elementima. Zemaljski je čovjek ograničen, limitiran; nebeski je, pak, čovjek duhovan, neograničen – biće čežnje po svim dubinama!

Tako tvrdi Božja riječ danas, da „Onaj, koji nas ljubi“ – a Njegova je Ljubav posebno neograničena – „čini nas svojom krvlju“, slobodnima „od grijeha“ (grijeh je uvijek pojam svake stareži); On nas „čini Kraljevstvom“. Tako mi, koji smo se krštenjem i sv. ispovjedi oslobodili grijeha, stvaramo potpuno novu i posvema neopisivu stvarnost: stvarnost Božjega Kraljevstva.

Što je to pak Božje kraljevstvo?To je snaga novih međusobnih odnosa; snaga novog zajedništva; snaga, dakle, koja čovječanstvo preobražava. Tako smo danas mi svi pohrlili sa svih strana, jer više nematjelesne udaljenosti među nama: jer više nema među nama samo nacionalnih i kulturoloških podjela – jer upravo sve to su granice – već smo nova stvarnost Crkve: tajanstveno Tijelo Isusa Krista. Mi trebamo disati kao jedan organ: ljubiti samo jednim, tj. Kristovim srcem; govoriti jednim, tj. Kristovim ustima. Jer u svetim tajnama krštenja, krizme, Euharistije – evo zašto i prinosimo sve te zemaljske plodove na oltar, kao sakramentalne znakove – postali smo novi Čovjek! Jedan sam Čovjek u Isusu Kristu! Samo autentične sv. Tajne -sakramenti,čovječanstvo stvarno ujedinjuju na višoj – duhovnoj – dakle trajnoj razini.

Mi smo danas tu, prinoseći vanjske darove da bi, posvećujući ih po čitavoj zemaljskoj kugli, hodali koracima Isusa Krista! On je obilazio sva sela i gradove i svima činio samo dobro. Mi smo danas tu da bi Njegovom apsolutnim riječima ljude pozivali na obraćenje; da bi Njegovim ustima napunili svijet radošću Evanđelja.

Bilo je, dakle, potrebno ostaviti sve naše krajeve i dnevne poslove i doći u ovu zajednicu, gdje posvećujemo nove znakove, koji će svojim sakramentalnim milostima preobražavati djecu, mlade, obitelji – ukratko, sve ljude dobre volje.

Svećenici sa svojim pomazanim rukama, ali prije svega sa svojim Kristu svećeniku suobličenim srcem, postaju tako veliko oruđe Božje sveprisutnosti u današnjem svijetu.

U ovoj je pastoralnoj godini to posebnoznakovito. Vi, braćo svećenici u ovoj ćete godinivelikom zauzetošću okupljati vjenike – ali i tražiti nove katekumene, da bismo svi postali jedna sinodalna Crkva: crkva na putu napredovanja ka cilju. Crkva, koja stvarno u svakidašnjici postaje proročka.

Krist nas je naime, zato svojom krvlju očistio i oslobodio, da nitko više među nama ne bi bio lažov, zavodnik, egoista, zavisan od zla i Zloga. Po Njegovoj smo krvi sposobni duhovnog razlikovanja i svagda progovarati samo prave spasonosne riječi i birati samo spasonosne putove.

Braćo, svećenici! Sa svojim ćete narodom slaviti dostojanstveno Dan Gospodnji! Svetim Tajnama nahraniti ćete sve gladne, utoliti duhovnu žeđ svim tražiteljima..

Osposobljavati ćete, nadalje, sve svoje vjernike, da postaju pravi pastiri. Pastiri su oni, koji uvijek samo okupljaju i ne razdvajaju; oni koji prema svima i svakoj zajednici promoviraju cirkulaciju najboljih spoznaja i cirkulaciju trajnog međusobnog razumjevanja.

Naša Sinoda, braćo svećenici, mora nadalje intenzivirati integralni dijalog; unositi u društva novu nadu pravde i naša društva upućivati na puteve mira i uzajamnosti.

Sinodalnostznači,nadalje, gorjeti iz iste ljubavi: piti iz istog studenca mudrosti, povijesno žuriti istim koracima Božje spasenjske volje i tako svu zajednicu privoditi u luku vječnosti.

Da, brate svećeniče, otkrivaj i nadalje svoje dostojanstvo! Samo u vječnosti ćeš u cjelini otkriti svoje pravo dostojanstvo! Brani svoje dobro ime!Ali brani dobro ime i Tvoje braće pravim komuniciranjem. Neki iz susjedstva bi htjeli zatamniti ljepotu Beogradskog klera. Manjine postoje samo u sociološkom, samo u zemaljskomsvijetu, a ne u duhovnom svijetu. Jako je lijepo, ako nam tko hoće pomoći; ali odpomoći nama nije duh Tajne Uskrsa!

Zato, braćo svećenici, ako smo stavljeni na iskušenje u ovom zemaljskom ograničenom svijetu, u duhovnom smo svijetu  – baš zbog svojih zemaljskih perifernosti – stavljeni u samo središte Isusovog Srca. Želim, da danas dobro okušate kucaje ljubavi Kristovog Srca; ali i kucaje zahvalnosti svih vjerničkih srdaca.

Svijesni dakle, da nas gledaju anđeli i sveci; Presveto Trojstvo, a osobito naša Majka Djevica Marija (rekla bi današnja mistična duša: „Djevica Marija sva bijela i lijepazbog Utjelovljenja“), pođimo hrabrim korakom vjernosti u budućnost i radosno obnovimo svoja svećenička obećanja.

(kmc)