HomeduhovnostDrugi dan Božićne devetnice 17. decembar

Drugi dan Božićne devetnice 17. decembar

Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma……

(Mt 1, 1 – 17)

 

Rodoslovlje Isusa Krista

Obično ovaj dio Evanđelja zadaje glavobolju propovijednicima. Kako ga tumačiti, kako o njemu propovijedati, kakve pouke izvući? Na prvi pogled se pred nama nalazi lista različitih likova koji su prethodili Isusu Kristu. Dosadno kao statistike i popisi. Ipak, protestantski teolog i reformator Ulrich Zwingli je smatrao ovaj tekst najvažnijim u Svetom Pismu, općenito u protestanskoj teologiji je vrlo cijenjen i popularan kao predmet razmatranja i propovijedanja. Glavni razlog tome je da se upravo u Isusovom rodoslovlju očituje snaga i prvenstvo Božje milosti u povijesti spasenja, milosti neovisne od ljudskih odluka i izbora ili zasluga – Bog zna upotrijebiti i slabe ljude da ostvari svoj naum spasenja.

Da, u tekstu rodoslovlja navedeni su likovi koji često predstavljaju kombinaciju poroka i vrlina, među kraljevima nalazimo i ubojice, idolopoklonike, vlasnike harema. Na popisu predaka susrećemo i prostitutke Tamaru i Rahab. Ovakva perspektiva pogleda na Isusovu prošlost samo pocrtava bitnu logiku Božjeg djelovanja – Bog ulazi u sasvim konkretan prostor i vrijeme čovjeka, tamo i tad spasonosno djeluje obraćajući se pojedincima koji su obilježeni vrlinama i manama. Bog uzima ozbiljno ovaj ljudski svijet, prihvaća ga strpljivom ljubavlju da bi ga poslije spasonosnom ljubavlju preobražavao. On ne stvara za svoga Sina neki idealan virtualan ambijent čistih i neporočnih koji bi bili adekvatni njegovoj svetosti. Naprotiv, grešni, slabi, prosječni su karike lanca Njegova rodoslovlja. Sam Isus će često biti viđen upravo među ovakvom osporavanom vrstom ljudi – prijateljevanje s carinicima i bludnicama predstavlja važan dio njegovog javnog djelovanja i završit će na kraju kao jedna od točki optužbe. Isus svoj kontakt s grešnima opravdava koristeći analogiju liječnika koji liječi bolesne.  Na takav način utjelovljuje logiku Božjeg djelovanja – ići u susret, nježno i suosjećajno se približiti onima koji su pali i podići njih.

Dinamika tenzije grešnih i svetih pulsira i u zajednici Isusovih učenika, u Crkvi. Francuski teolog Alfred Loisy govorio je: “Isus je naviještao Božje Kraljevstvo i došla je Crkva. Da, mnogo puta nisu članovi Crkve na visini zadatka Isusovih sljedbenika, to prouzrokuje sablazan u društvu, razočarenje institucijom i daje razlog za oštre kritike.

Sveštenik je duboko svijestan da se Crkva sastoji od svetih i grešnika i kao takva izraženo rečnikom crkvenih otaca nastupa kao neporočna bludnica. U vremenu sinodalnog procesa koji naglašava važnost zajedništva i suodgovornosti u našim crkvenim zajednicama pozvani smo napustiti čisto sociološke ili marketinške poglede na crkvenu stvarnost u kojima se na prvo mjesto stavljaju efikasnost, produktivnost, uspješnost i nadasve dobar imidž. Ovakve perspektive u susretu sa stvarnošću vode do razočaranja, apatije, do licemernog kritiziranja ili paralizirajućeg lamentiranja. Sveštenik prema sebi i drugima zauzima stav Isusa Krista, dobrog Pastira i terapeuta, stav strpljivosti, razumevanja, saosjećanja, pastirskog i bratskog zauzimanja da sam i braća oko njega napreduju u svetosti, stav Sluge Gospodnjeg koji ne dokrajći napuknutu trsku niti ugasi tinjajući stijen, imajući pred očima srca Božji pristup ljudskom svijetu – pružiti ruku spasonosne ljubavi palima, otvoriti oči slijepima, uši gluvima i sužnjevima navijestiti radosnu vijest oslobođenja. Blogo onome koji se na tome ne sablazni.

Vlč. Andrej Đuriček

KMC

FOLLOW US ON: