»Gdje je Božja ljubav, tamo se Bog i čovjek odmaraju…«
Neka je hvala Gospodinu za ove dane koje nam je poklonio, pa smo ih mogli proživjeti u radosti, ljubavi i zajedništvu! Od 29. 6. do 3. 7. mogli smo mi, mladi Neokatekumenskog puta Srbije, zajedno sa svojim katehistima, prezbiterima, s našim natpastirom mons. Stanislavom Hočevarom, nadbiskupom beogradskim, te ostalim vjernicima uživati u ljepoti života ‒ biti kršćanima u zajedništvu sa svojom braćom.
Okupili smo se već u utorak na blagdan Svetih apostola Petra i Pavla 29. 6. u niškoj župnoj crkvi Uzvišenja Svetog Križa, gdje smo poslije početnih uputstava živjeli najprije pokorničko slavlje u kojem smo preko svojih pojedinačnih ispovijedi primili oproštenje naših grijeha. Kako velik dar je oproštenje grijeha koje nas uvijek vraća u zagrljaj našem nebeskom Ocu i u zajedništvo s braćom! Poslije agapea u prostorijama župe, uputili smo se na noćenje u obližnji hotel.
U srijedu 30. 6. poslije doručka započeli smo dan s gregorijanskim pjevanim pohvalama te poslušali jednu riječ o dostojanstvu i značenju ljudskog tijela te kršćanskoj seksualnosti. Bila je to riječ koja otkriva prelijepi plan našeg nebeskog Oca u vidu našeg darivanja u ljubavi kroz naše tijelo te seksualnosti kao najsvetijeg izraza našeg darivanja. Poslije toga smo krenuli prema Pirotu u posjet srpskim manastirima Sukovu i Paganovu. Prelijepo gostoprimstvo koje su nam monasi na čelu s igumanom Serafinom te ocem Teofilom priredili u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Sukovu, za mnoge je od nas bilo jedinstveno iskustvo. Većina naših mladih se prvi put susrela s ljepotom i duhom monaštva. Iguman Otac Serafin nas je u nadahnutoj Besedi uputio na ono što je najvažnije, a to je ljubav prema Bogu i bližnjemu. Potom smo posjetili manastir Paganovo i manastir Svetog Bogoslova Jovana, gdje nas je primio iguman otac Merdarije. Dan smo završili molitvom večernje uz samu rijeku te povratkom u Niš i večerom.
Treći dan 1. 7. bio je svakako vrhunac našeg zajedništva. Ujutro poslije pohvala u župnoj crkvi u kojoj nas je duboko dirnula kateheza o patnji nevinih, posjetili smo niški koncentracijski logor iz Drugoga svjetskog rata. Nakon posjeta logoru, u niškoj crkvi Uzvišenja Svetog Križa slavili smo svetu euharistiju, koju je predvodio mons. Stanislav Hočevar sa svećenicima. Nadbiskup je u homiliji podcrtao duboku istinu o nama samima: početak puta zajedništva prema drugima je u našem srcu i njegovu obraćenju Bogu. Jedino čovjek koji ljubi Boga živi pravo zajedništvo s braćom. Na kraju svete mise otac nadbiskup je svakome hodočasniku poklonio krunicu kao poziv da se utječemo zagovoru Presvete Bogorodice. Poslije svete mise i prigodnog ručka u prostorijama župe, zajedno s ocem nadbiskupom nastavili smo svoje hodočašće prema Sabornoj Crkvi u Nišu. Tu nas je s velikom ljubavlju dočekao vladika Niške eparhije, Njegovo preosveštenstvo vladika Arsenije sa svojim đakonima. Poslije razgledanja muzeja Pravoslavne Crkve, u Dvorani Svetog Save doživjeli smo nadahnutu riječ o Presvetoj Bogorodici koju nam je uputio vladika Arsenije.
Četvrti dan 2. 7. smo već ujutro krenuli autobusom prema Zaječaru. Pohvale smo izmolili u autobusu te se poslije toga zaustavili u ženskom manastiru Pokrova Presvete Bogorodice u Lešju kod Paraćina. Sestra Serafina nas je primila s velikom ljubavlju i sve nas uistinu oduševila primjerom vlastite predanosti i ljubavi prema Kristu. Pokazala je i objasnila nam tri manastirske crkve te nam također progovorila o ljepoti kršćanstva. Poslije jednog sata skrutacije (molitve sa Svetim pismom) ručali smo te nastavili prema Zaječaru. U zaječarskoj župnoj crkvi Svetog Jurja već su nas čekala braća na čelu sa župnikom Marijanom. Poslije laganog osvježenja, slušali smo katehezu o kršćanskom pozivu ‒ pozivu na svetost, bilo kroz djevičanstvo ili kršćanski brak. Završili smo svečanom euharistijom te se poslije večere u vrtu zaječarske crkve vratili autobusom kući u Niš.
Posljednjeg dana 3. 7. smo se opet našli u župi u Nišu, gdje smo poslije pohvala poslušali iskustva mladih o hodočašću te na kraju završili ručkom u dvorištu župe.
Ovom prigodom želimo ponajprije uistinu zahvaliti Gospodinu za sve što smo doživjeli. Posebna zahvala ide svakako našem ocu nadbiskupu mons. Stanislavu Hočevaru, kojeg je Božja Providnost potakla da nam se preko njega otvore putevi realizacije samog hodočašća. Zahvaljujemo i za to što smo jedan dan mogli proživjeti s njim u zajedništvu. Svakako, nipošto manja hvala ide i Njegovom preosveštenstvu vladiki Arseniju s njegovim svećenstvom i monaštvom, koji su nas velikodušno ugostili. Mogli smo izbliza vidjeti i uistinu doživjeti riječi Psalma: »Kako je dobro, kako je lijepo kad braća zajedno žive!«
Mladi iz Neokatekumenskog puta
