Kardinal Nemet proslavio jubilarni 70. rođendan

U katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu, u ponedjeljak 7. septembra 2026. godine, kardinal Ladislav Nemet, SVD, beogradski nadbiskup i metropolit, predvodio je svečanu misu zahvalnicu, kojom je proslavio svoj jubilarni 70. rođendan. Uz kardinala Nemeta koncelebrirali su apostolski nuncij u Republici Srbiji nadbiskup mons. Santo Rocco Gangemi, biskup Eparhije svetog Nikolaja u Ruskom Krsturu mons. Đura Đuđar, srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, subotički biskup mons. Ferenc Fazekas, zrenjaninski biskup mons. Mirko Štefković i više od trideset svećenika Beogradske nadbiskupije i Zrenjaninske biskupije.

Svečanom euharistijskom slavlju prisustvovao je u ime patrijarha Porfirija vikarni episkop Petar, mnogobrojna rodbina i prijatelji kardinala Nemeta kao i vjernici iz župa grada Beograda. Misa je služena dvojezično, na mađarskom i hrvatskom jeziku. Ceremonijar je bio vlč. dr. Nandor Kara, a za glazbeni dio se pobrinuo katedralni zbor predvođen dirigentom Miroslavom Arbanovskim.

Propovijed kardinala Nemeta donosimo u cijelosti:

Po Božjoj milosti jesam ono što jesam (1 Kor 15,10) – to smo upravo čuli u čitanju, te sam riječi izabrao za geslo na početku svog svećeništva, i njima bih htio započeti i ovo kratko razmišljanje. Mnogo toga se dogodilo u mom životu za što želim zahvaliti Bogu.

Zahvalan sam Bogu prije svega što je ovu milost vjerno čuvao, i onda kada sam ja lutao, ponekad vrlo osobnim putovima, i nisam slijedio Njega.

Zahvaljujem za mnoge ljude s kojima me Božja milost povezala, koje sam mogao susresti tijekom svog života. Za mnoge koji me vole, ili su mi na neki način izrazili svoju ljubav. Zahvaljujem i za one koji me nisu mogli, niti danas mogu, do kraja “probaviti”, jer tko me poznaje, zna da razmišljam, djelujem i govorim prilično konkretno, i da se rijetko izražavam suptilno. I ti su ljudi bili važni na mom životnom putu i ostaju važni do danas. Zahvaljujem i za one u kojima sam se morao razočarati.

Zahvalan sam i onima koji su odigrali važnu ulogu u mom redovničkom i svećeničkom životu, koji su me svojim stavom, odlukama i pronicljivošću vodili ili podupirali tako da danas mogu biti ovdje među vama, prije svega kao kršteni, jednostavni vjernik i beogradski nadbiskup metropolit, kardinal.

Nakon 70 godina razmišljao sam tih dana o tome što me je zapravo pokretalo, motiviralo, moglo bi se reći – usmjeravalo tijekom svih tih godina. U meni je postojao neki unutarnji osjećaj, da me Bog neprestano zove i šalje u službu ljudima. Jer On ne poziva nekoga zato da se izolira od drugih, da se sakrije iza oltara ili svečanog svećeničkog ruha, da ga otrgne od svijeta, nego da pomogne ljudima osjetiti da je Bog s njima, da ih beskrajno voli, i da zajedno otkrivamo Njegovu ljubav koja liječi i stvara nešto uvijek novo u ovome svijetu.

Priznajem da me taj misijski rad oduvijek fascinirao – htio sam upravo to raditi, tako živjeti Boga i govoriti o Njemu ljudima da oni u svakoj okolnosti pronađu svoj vlastiti poziv, da u svakoj tami vide Njegovu svjetlost, i da, iskusivši Njegovu ljubav i milosrđe, postanu bliži ne samo Bogu, nego i svojim bližnjima i cijelom stvorenom svijetu. Taj unutarnji “osjećaj”, tu motivaciju, usudio bih se nazvati izrazom moje vjere. Bog je u meni probudio vjeru, taj divni dar koji u čovjeku profinjuje i usklađuje sposobnost da Ga osjeti, da osjeti beskonačno unutar ovozemaljskih granica, beskraj unutar naše male stvorene stvarnosti. Taj Bog ima i svoje konkretno utjelovljenje: zovemo ga Isus. Isus, Isus iz Nazareta, oduvijek me privlačio, fascinirao, očaravao nevjerojatnom snagom – svojom jednostavnošću, genijalnošću, snalažljivošću, svojom vjerom u Oca. I svojom sposobnošću da uzme na sebe križ i umre za nas, i za mene osobno. U svom uskrsnuću pak postao je za nas očit kao Krist, Gospodar svijeta i milosrdni sudac.

Koliko tek mora biti velik Bog, kad je već ovaj stvoreni svijet tako lijep, bogat, raznolik i zadivljujuć? Jer ja sam siguran da je naš svijet prekrasan – to mi, nakon 70 godina, možete vjerovati. Zahvaljujem za bezbrojne prilike da sam mogao upoznati nevjerojatno bogatstvo Katoličke Crkve na cijelom svijetu. Prekrasna je ta Crkva u svojoj raznolikosti, sveta i istovremeno uvijek grešna, ali izgrađena na jednom krštenju i otvorena svima koji traže ljudsku zajednicu i Božju blizinu.

Općenito sam racionalan, bio sam takav i vjerojatno ću takav ostati i ubuduće. U mojoj službi bio mi je važan čovjek, ali jednako tako i institucija, Crkva, kao Božji narod.

Kako sam hodio svijetom, kako to već biva s čovjekom, tako sam ponekad drugima nagazio na žulj, to je nažalost dio “paketa”. Ispričavam se onima koji su to upravo doživjeli, koje sam povrijedio.

Kakvi su mi planovi za budućnost? Pastir prije svega mora posjećivati i upoznavati zajednice. To, koliko mi vrijeme dopušta, nastojim činiti na području svoje nadbiskupije. Zatim nas iduće godine očekuje velika zadaća u provedbi sljedećeg koraka sinodalnog procesa svjetske Crkve, sviđalo se to nama ili ne. To počinje na razini biskupija, a zatim se za biskupsku konferenciju moraju pripremiti povratne informacije koje stižu iz naše biskupije.

Ipak, želio bih više vremena posvetiti i samome sebi, svojoj “duši”, jer treba se pripremati za onaj pravi, veliki susret. Naravno, to je aktualno u svakoj fazi našeg života, ali gledano ljudski, u 70. godini života taj je susret bliži nego u 30-oj.

No dok ne dođe taj veliki susret, radujmo se i bogatimo jedni druge mnogim manjim susretima, i radimo na tome da se već u njima ostvari barem malo od onoga što nam obećava taj veliki susret, Kraljevstvo Božje – da ovaj svijet, kroz ove naše male, sitne ljudske susrete, postane, makar i malo, svijet nade, ljubavi i mira, jer prema Ivanovom evanđelju ljudi će nas doista prepoznati kao Kristove upravo po tome što se međusobno ljubimo. Neka nam Bog pomogne ostati na putu Njegove ljubavi. Amen

Na kraju svete mise čestitku u ime svećenika uputio je generalni vikar mons. Marko Trošt, koji je zahvalio Bogu na daru života kardinala Nemata, na vodstvu Beogradske nadbiskupije i poželio mu dobro zdravlje i ustrajnost u pastirskom radu, a u ime vjernika čestitku je uputio Velimir Martinović, poželjevši kardinalu Nemetu dobro zdravlje, mudrost i snagu u pastirskoj službi. Potom su kardinalu uručeni prigodni pokloni od svećenika Beogradske nadbiskupije, vjernika i pripadnika Neokatekumenskog puta.

Prije svečanog blagoslova kardinal Nemet je zahvalio svima koji su sudjelovali u pripremi proslave, kao i svima koji su sudjelovali na svečanoj proslavi mise zahvalnice.

Svečanost je završena zajedničkim druženjem uz prigodni agape.