Krštenje Gospodinovo – p. Ivica Hadaš
Božićno vrijeme završava slavljem krštenja Gospodinova. Prisjećamo se tog događaja koji nas također podsjeća na naše krštenje. Isus je želio primiti krštenje koje je propovijedao i dijelio Ivan Krstitelj. Bilo je to krštenje pokore koje je izražavalo želju za čišćenjem grijeha.
Isusu nije trebalo Ivanovo krštenje; ipak, bio je svjestan da za izvršenje svojeg poslanja mora primiti to krštenje, morao je, dakle, stati među grešnike, činiti u određenom smislu ono što su činili grešnici, iskazati svoje suosjećanje s njima.
Sve nam to pomaže da shvatimo značenje Isusovog poslanja. On je došao ne samo da bi bio među nama, da bi nas utješio svojom prisutnošću, nego iznad svega da bi bio među nama grešnicima, da bi dijelio s nama našu sudbinu i da bi ju preobrazio svojom solidarnošću s nama na putu spasenja.
Krstitelj je svjestan da je njegovo krštenje samo privremeno i nesavršeno te onima koji dolaze k njemu kaže: „Nakon mene dolazi onaj koji je jači od mene. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim“.
Isus je onaj koji priopćava Duha Svetoga po svojem krštenju. Zato, nakon što se On krstio, pojavio se Duh Sveti. Evanđelje kaže da Isus „izlazeći iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj“.
Isusovo je krštenje prethodno uobličavanje (prefiguracija) njegovog otajstva smrti i uskrsnuća. U krštenju, kako se običavalo u ono vrijeme, uranjalo se u vodu i nakon toga se izranjalo iz nje. Isus je uronio u vodu muke, u vodu koja izaziva smrt i nakon toga je izronio iz nje, tako da je taj njegov čin velikodušne ljubavi postao put spasenja za sve ljude.
U drugom čitanju sutrašnje liturgije Ivan apostol ističe da je Isus došao „ne samo u vodi, nego u vodi i krvi“. Isus nije došao samo da bi primio Ivanovo krštenje vodom, nego da bi primio drugo krštenje, kao što On sam kaže u evanđelju: „Krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!“. To krštenje je krštenje njegovom mukom, krštenje u kojem on prolijeva svoju krv.
Voda našeg krštenja je usko povezana s Isusovom krvlju. Naše krštenje, naime, izražava čišćenje pomoću vode; čišćenje koje nam je omogućeno ne vodom, nego krvlju koju je Isus prolio za nas.
Muka je omogućila Isusu da može priopćivati ljudima Duha Svetoga. Prilikom krštenja na Jordanu, izlazeći iz vode, Isus ugleda Duha Svetoga kako silazi na njega. U muci je primio Duha Svetoga da bi ga dao svima nama. Radi se o Duhu koji čisti opraštajući nam grijehe i o Duhu koji posvećuje ujedinjujući nas s Bogom.
Duh Sveti daje svjedočanstvo. Duh se pokazuje u Isusovu krštenju da bi nam pokazao kako je krštenje, učinjeno u Isusovo ime, sredstvo kojim ljudi osvajaju Duha koji čisti od grijeha i Duha koji posvećuje.
Na Kalvariji iz probodenog Isusova rebra potekli su krv i voda. Krv objavljuje dar koji je On dao svojim životom; voda pokazuje djelotvornost čišćenja njegove smrti i ona je simbol Duha Svetoga.
Zahvaljujući krštenju koje smo primili i koje pokazuje našu vjeru u Isusa, postali smo djeca Božja. U događaju krštenja Isus je bio nazvan izabranim Sinom Božjim: „Čuo se glas na nebu: ‘Ti si Sin moj Ljubljeni! U tebi mi sva milina!’“. Krštenjem postajemo sinovi Božji kao što nas podsjeća apostol Ivan: „Tko god vjeruje da Isus je Krist, od Boga je rođen; i tko ljubi roditelja, ljubi i rođenoga.
Naše je krštenje izvor ljubavi za svu djecu Božju. Apostol Ivan tvrdi: „Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo“. Odnos između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema djeci Božjoj, to jest prema bližnjem, usko je povezan.
Primajući Ivanovo krštenje, Isus je izrazio svoju potpunu poslušnost Ocu i svoju velikodušnu solidarnost s grešnicima. Tako je pokazao nutarnje jedinstvo dviju dimenzija ljubavi. I mi smo u svojoj vjeri u Isusa pozvani živjeti te dvije dimenzije. Po krštenju smo uvedeni u intimni odnos s Bogom, a s druge smo pak strane uključeni u zajednicu djece Božje, u Crkvu.
Apostol Ivan naglašava: „Sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet, i ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša“. Ako vjerujemo u Isusa koji je došao u vodi i krvi, i koji nam priopćava Duha Svetoga, pobjeđujemo svijet, to jest pobjeđujemo sve loše sklonosti koje se opiru ljubavi, sva sebična nagnuća, oholost i nepoštenje, i živimo u potpunosti u čudesnoj ljepoti ljubavi koja dolazi od Boga.
Naše je krštenje intimno povezano sa životom božanske ljubavi koja nam se priopćava po znakovima Isusove ljubavi uranjanja u vodu Jordana. Gesta je to kojom nam je Isus pokazao da želi spasiti sve grešnike.
(rv/kmc)
