HomeduhovnostLiječnik iz Lombardije: Bio sam ateist. Sada znam, kada se iscrpi ono što čovjek može učiniti, potreban nam je Bog!

Liječnik iz Lombardije: Bio sam ateist. Sada znam, kada se iscrpi ono što čovjek može učiniti, potreban nam je Bog!

“Shvatili smo da nam je, kada se iscrpi ono što čovjek može učiniti, potreban Bog i počeli smo tražiti pomoć od Njega u trenucima kada imamo nekoliko slobodnih minuta. Razgovaramo jedni s drugima i ne možemo vjerovati da smo kao svirepi ateisti sada svaki dan u potrazi za svojim mirom, moleći Gospodina da nam pomogne da se odupremo kako bismo se mogli brinuti o bolesnima”, rekao je liječnik Iulian Urban iz Lombardije koji je, okružen patnjom i smrću bolesnika, susreo Boga.

Prenosimo potresno svjedočanstvo tridesetosmogodšnjeg talijanskog liječnika Iuliana Urbana iz Italije, zemlje s najviše žrtava koronavirusa u svijetu, o tome kako je kao ateist u ovim najtežim trenucima borbe za svaki ljudski život spoznao ljudsku ograničenost i vratio se k Bogu. Njegovo je svjedočanstvo zabilježio Gianni Giardinelli.

Više nismo liječnici, nego smo postali pokretna traka i odlučujemo tko bi trebao živjeti i koga treba poslati kući da umre!

“Nikad u najmračnijim noćnim morama nisam zamišljao da mogu vidjeti i doživjeti ono što se događa u našoj bolnici tri tjedna. Noćna mora teče, rijeka postaje sve veća i veća. U početku su neki došli, zatim desetke, a zatim stotine i sada više nismo liječnici, nego smo postali pokretna traka i odlučujemo tko bi trebao živjeti i koga treba poslati kući da umre, iako su svi ti ljudi plaćali talijanske poreze cijeli život”, rekao je Urban.

Brojni njegovi kolege, a i on sam, izjašnjavali su se kao ateisti jer su smatrali kako ne postoji poveznica između vjere i znanosti.

“Do prije dva tjedna moji kolege i ja bili smo ateisti. To je bilo normalno jer smo liječnici i naučili smo da znanost isključuje Božju prisutnost. Uvijek sam se smijao roditeljima kako idu u crkvu”, rekao je tridesetosmogodšnji talijanski liječnik.

Kao ljudi smo dosegli svoje granice, ne možemo učiniti da svaki dan ne umre sve više i više ljudi!

Susret sa sedamdesetpetogodišnjim župnikom, koji je i sam bio zaražen koronavirsuom, a koji je tješio i ohrabrivao druge, duboko je dotaknuo njegovo srce.

“Prije devet dana k nama je došao sedamdesetpetogodišnji župnik. Bio je ljubazan čovjek, imao je ozbiljnih problema s disanjem, ali imao je Bibliju sa sobom i impresionirao nas je što ju je čitao umirućima i držao ih za ruku”, prisjetio se Urban.

Urban ističe kako se kao liječnik susreo sa svojom ograničenošću i umorom.

“Svi mi doktori smo bili umorni, obeshrabreni, psihički i fizički gotovi, kada smo ga imali vremena slušati. Sada moramo priznati: kao ljudi smo dosegli svoje granice, ne možemo učiniti da svaki dan ne umre sve više i više ljudi. I iscrpljeni smo, dvojica kolega su preminuli, a drugi su se zarazili”, rekao je.

“Shvatili smo da nam je, kada se iscrpi ono što čovjek može učiniti, potreban Bog i počeli smo tražiti pomoć od Njega u trenucima kada imamo nekoliko slobodnih minuta. Razgovaramo jedni s drugima i ne možemo vjerovati da smo kao svirepi ateisti sada svaki dan u potrazi za svojim mirom, moleći Gospodina da nam pomogne da se odupremo kako bismo se mogli brinuti o bolesnima”, rekao je ovaj talijanski liječnik.

Molimo Gospodina da nam pomogne da se odupremo kako bismo se mogli brinuti o bolesnima!

Sedamdesetpetogodišnji župnik je preminuo, no njegova djelatna ljubav preobrazila je mnoga srca.

“Jučer je umro sedamdesetpetogodišnji župnik. Do sada je, unatoč tome što smo ovdje bili pogođeni s preko 120 smrtnih slučajeva u tri tjedna i što smo svi bili iscrpljeni, uništeni, uspio, usprkos svom stanju i našim poteškoćama, donijeti mir za koji se više nismo nadali da ga možemo pronaći”, rekao je Urban sa zahvalnošću.

Sretan sam što sam se vratio Bogu okružen patnjom i smrću svojih bližnjih!

“Pastir je otišao k Gospodinu i uskoro ćemo ga slijediti i mi ako se ovako nastavi”, rekao je.

Unatoč preteškom teretu kojeg talijanski liječnici nose na svojim leđima, Urban je zahvalan što ga je ovo iskustvo vratilo k Bogu.

“Nisam bio kod kuće već šest dana, ne znam kada sam zadnji put jeo, shvaćam svoju bezvrijednost na ovoj zemlji i želim da zadnjim dahom pomognem drugima. Sretan sam što sam se vratio Bogu okružen patnjom i smrću svojih bližnjih”, zaključio je liječnik Iulian Urban.

(HKM/KMC)

FOLLOW US ON: