HomevestiLjudsko lice i priče izbjeglica koje žive među nama i pozivaju na susret

Ljudsko lice i priče izbjeglica koje žive među nama i pozivaju na susret

Na slici: Zagreb: “Oni/They” Izložba na otvorenom koja prikazuje lice izbjeglica (UNHCR/Ante Delač)

Provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove dr. o. Dalibor Renić, S.J. istaknuo je kako je bitno shvatiti, a to je ono na što papa Franjo često podsjeća, da je integracija useljenika dvosmjeran proces

„Iznenađena sam koliko su dobre ove moje fotografije,“ kaže sirijka Safaa pomno promatrajući svoja četiri velika portreta izložena na jednom od zagrebačkih trgova i pritom zrači oduševljenjem – „Ponosna sam što sam dio ove izložbe. Inače ne bih na to pristala.“ – započinje svoj tekst za UNHCR Hrvatsku autorica Helen Womack, koja je 53- godišnju Safu iz Alepa, udovicu i majku tri sina, s kojima je utočište i novi dom pronašla u Zagrebu, upoznala kao u mnogobrojni građani Zagreba proteklih tjedana. Safaa je naime, jedna od četvero izbjeglica koji su bili dio izložbe na otvorenom pod nazivom „Oni/They“. Projekt se provodio u sklopu programa Festivala tolerancije, a nastao je pod pokroviteljstvom Grada Zagreba i UNHCR-a, u suradnji s Isusovačkom službom za izbjeglice (JRS). Autor koncepta izložbe je Hrvoje Pukšec, producent Festivala tolerancije, koji je objasnio kako je izložba nazvana „Oni/They“ jer se bavi načinom na koji se odnosimo prema „drugima“. Često ih ne želimo pustiti u svoje živote,“ objašnjava.

Prolaznici su u dnevnoj vrevi grada bili pozvani zastati i pogledati fotografije, ali i pročitati kratke isječke koji otkrivaju djelić proživljenih iskustava osoba s fotografija.

Safaa je oduševljena svojom kockom na Trgu Petra Preradovića. Na kocki je njezina izjava: „Muža sam izgubila, ali sinove spasila.“

Ispričala je kako je pobjegla iz ratom pogođenog Alepa nakon što joj je muž poginuo. Došla je u Hrvatsku jer ima brata koji još od prije živi u Zagrebu. Safaa je prije radila kao arhitektica, a sada je na prekvalifikaciji za njegovateljicu starijih osoba. Radi se o programu koji provodi Isusovačka služba za izbjeglice u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i Hrvatskom udrugom poslodavaca. U sklopu iste mjere, zajedno sa Safom, na tržište rada tako su uključene i druge samohrane majke u izbjegličkom statusu, kao inače posebno ranjive skupine, koje trebaju dodatnu podršku. Safaa je hrabra te ističe kako su njezini sinovi ti koji daju pravu svrhu njezinom životu.

„Moji sinovi su moj život,“ kaže, dodajući kako njezin najmlađi sin, 14-godišnji Ahmed, ima sve petice iz hrvatskog.

Za ovi izložbu, četvero hrvatskih fotografa napravilo je portrete četvero izbjeglica, što su izložili na četiri strane četiri kocke, od kojih je svaka postavljena na jednom od četiri trga u centru Zagreba.

Fotografkinja Mare Milin napravila je uvodne fotografije izbjeglica. Ivan Posavec i Ana Opalić na druge su dvije strane kocke prikazali uspomene izbjeglica, kao i njihovu svakodnevicu danas.

Na četvrtoj strani svake kocke, fotograf Stanko Herceg usmjerio je pažnju na ruke izbjeglica kako bi putem njih prenio njihove emocije.

„Ruke otkrivaju kroz što je osoba prošla u životu,“ kaže Stanko, koji je 1990-ih, u vrijeme Domovinskog rata, radio kao izvjestitelj na televiziji, a sada radi kao profesor kamere na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Kocke su promišljeno postavljene na mjesta koja odražavaju interese ili karakter izbjeglica.

Tony (31), Sirijac iz Homsa, gleda svoju kocku smještenu nasuprot željezničkog kolodvora. Takva lokacija sugerira da je on aktivan mladić. „Da budem iskren, malo je neobično vidjeti svoju fotografiju na javnom mjestu, ali drago mi je da sam na to pristao,“ kaže Tony na odličnom hrvatskom. Tony sada već nekoliko mjeseci radi kao prevoditelj i socijalni asistent u Isusovačkoj službi za izbjeglice, te je svakodnevna podrška drugim izbjeglicama u Centru za integraciju izbjeglica SOL, mjestu edukacije, susreta izbjeglica i lokalne zajednice, novih prilika i podrške u integraciji.

Izražavajući dobrodošlicu i pozivajući na suradnju i otvorenost spram izbjeglica redovničke zajednice i sve vjernike u Hrvatskoj, još u veljači, na konferenciji u povodu Dana posvećenog života, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove dr. o. Dalibor Renić, S.J. istaknuo je kako je bitno shvatiti, a to je ono na što papa Franjo često podsjeća, da je integracija useljenika dvosmjeran proces. Izuzetno je stoga važno, rekao je, da svatko od nas učini korak više i korak bliže ljudima koji su nam do jučer bili stranci, a danas su nam susjedi. Papa Franjo zna da razlike između religija i kultura, nije lako nadići, ali opasnija od tog početnog nerazumijevanja jest getoizacija. Susret čovjeka s čovjekom najbolji je način za razbijanje strahova, predrasuda, nerazumijevanja i ostalih pojava koje rađaju lažne slike, iskrivljene vijesti i netočne informacije kojima smo bombardirani. Isusovačka služba za izbjeglice se u svom radu svakodnevno nosi s brojnim izazovima. Posebno izazovan i najvidljiviji u tom je smislu posao zagovaranja – javnog govorenja, upozoravanja i skretanja pažnje na bitno – što nije uvijek lako, nije uvijek dočekano s odobravanjem, nije uvijek podržano. Ali je nužno. Priče i poruke ovih naših novih sugrađana su vrijedne da ih se čuje jer se oni žele uključiti u naše društvo i doprinijeti mu svojim znanjem i radom. Lako je generalizirati i govoriti izdaleka i s visoka o apstraktnim skupinama, o masi, o stotinama i tisućama, ali u zajednicu se ugrađuje konkretan pojedinac, sa svojom životnom pričom. Ljudi svagdje ima dobrih i zlih, lijenih i marljivih, baš kao što takvih ima i nas. Prevladavaju ipak dobri i marljivi, kao i među nama. – zaključio je tada p. Renić.

(rv/kmc)

FOLLOW US ON: