Homelokalne vestiMarijanska pobožnost prve subote u mesecu i proslava desete godišnjice svećeništva mons. Aleksandra Kovačevića u beogradskoj katedrali

Marijanska pobožnost prve subote u mesecu i proslava desete godišnjice svećeništva mons. Aleksandra Kovačevića u beogradskoj katedrali

U subotu, 2. jula vernici grada Beograda okupili se u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu ne bi li u zajedništvu nastavili pobožnost svojoj Nebeskoj Majci, pobožnost prvih subota u mesecu. Naime, ova prva subota sa sobom nosi još jednu dimenziju, još jedan veliki događaj za celu zajednicu u Beogradskoj nadbiskupiji, a to je upravo jubilej koji je danas slavio mons. Aleksandar Kovačević, generalni vikar i župnik župe Krista Kralja, u zajedništvu sa sveštenicima grada Beograda, sveštenicima gostima iz Hrvatske i Dablina, ali i celom Crkvenom zajednicom proslavio je svoju desetu godišnjicu svećeništva. Svečano misno slavlje predvodio je slavljenik, a svečanosti je prisustvovao i mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit, koji je uputio i propoved. Slavlju je prisustvovao veliki broj vernika, što iz grada Beograda, tako i prijatelji i gosti slavljenika koji su došli iz drugih biskupija Srbije i Hrvatske.

U svom uvodnom govoru i pozdravu, fra Ilija Alandžak, beogradski dekan, čestitao je slavljeniku ovaj jubilej ujedno se zahvalio dragom Bogu na ovoj milosti.

Nadbiskup je na početku svoje propovedi čestitao mons. Aleksandru, te istakao da „ smo svi mi putnici“ na ovom i kroz ovaj svet kako govori i Avram. Podsetivši sve prisutne da ovaj dan nije vreme jadikovanja i žalosti već da je upravo današnji dan razlog za radost i rast, za napredak, najpre u duhovnom smislu. Zaključivši homiliju porukom da je uloga sveštenika u današnjem svetu ista kao i Isusova – Učiteljeva u tom vrmenu, a to je da se ipak treba oslobađati zatvorenog, jednostranog i sebičnog mentaliteta i rasti duhovno, duhovno napredovati i jačati, poručivši da upravo sveštenici to trebaju širiti i posredovati među ljudima, svojim vernim stadom.

Na kraju ovog svečanog misnog slavlja u ime župljana župe Krista Kralja kao i Ekonomskog i Pastoralnog veća pomenute župe, dr Miloje Veljić obratio se svim prisutnima sa željom da mons. Aleksandru čestita ovaj jubilej kao i da mu se zahvali za dugogodišnje zajedništvo i saradnju, te je istakao u svom govoru da je „ svećeništvo dar Božiji“ i  da je „sam svećenik izabranik samoga Isusa, Njegov poslanik koji je Isusu nesebično rekao svoje „DA!“, upravo onako kao što je i Isus rekao svojim učenicima – Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane.“

Nakon čega su vernici župe Krista Kralja uručili svom župniku prigodne darove.

Zatim je usledio govor samog slavljenika koji možete da pročitate u celosti u nastavku:

„Sv. Euharistija, koju smo upravo proslavili, kako i samo značenje te riječi kaže –je najveća zahvala. Danas, na poseban način, ovim zahvalnim slavljem želim reći iskreno i duboko HVALA ponaprije Dobrome Bogu, koji me u svojoj Providnosti vodio i snažio na životnim putevima, u dobrim i lijepim, kao i u teškim trenucima, te me za ista nosio na svojim ramenima, kao Dobar Pastir kakav i jest. Želim zahvaliti na milosnom daru svećeničke službe u koju me pozvao i povjerio mi brigu za Njegov narod, kao i za sve nezaslužene milosti koje po Njegovoj dobroti svakodnevno primam, i zahvaljujući kojima uopće mogu i onaj svoj skromni dio i napor stavljati svakodnevno u službu Njemu i Njegovu narodu. Hvala i preuzvišenom Ocu Nadbiskupu, mons. Stanislavu, po čijim sam rukama iprimio od Boga taj milosni dar svećeništva, i koji me očinski na tom putu pratio, podupirao i hrabrio, kako od samoga početka, kada bez njegove podrške možda ni ne bih bio ovdje s vama danas, a tako i kasnije, povjeravajući mi često zahtjevne i odgovorne službe. Na Vašoj očinskoj brizi uvijek ću vam biti zahvalan! Kroz ovih deset godina moje svećeničke službe, Gospodin me je svakodnevno blagoslivljao tolikim milosnim susretima, stavljajući mi na put kao suputnike i suradnike tolike ljude koji su bili i ostali blagoslov. Mnogi ste i danas ovdje prisutni, te Vam i na tom vanjskom znaku unutarnje blizine od srca zahvaljujem; dragi prijatelji, župljani, suradnici, dobročinitelji, kolege, draga braćo svećenici „Nitko od nas sebi ne živi“, reći će sv. Pavao, i zaista, većina Vas darovala mi jenajveći privilegij – što ste mi dopustili da budem dio Vašeg života, i što ste i Vi sami sav moj život. Često čujemo da svećenik nema svoju obitelj, da je sam i slično, ali gledajući Vas, kao i one koji na žalost danas nisu mogli biti s nama fizički, ali nas prate u duhu i molitvi, znam da to nije tako. Svećenik ima najveću i najbrojniju obitelj – od svoje biskupijske zajednice i prezbiterija, do Vas, dragih ljudi i iskrenih prijatelja, s kojima nas Gospodin veže upravo kroz našu službu. Toliki ste uvijek znali priteći i u pomoć kada je to bilo potrebno, velikodušna srca, ne štedeći svoga vremena, talenata, ali i materijalnih sredstava. Svaka ta Vaša gesta, koliko god u nečijim očima bila malena ili velika, za mene kao i za župu, uvijek je bila ogroman blagoslov i znak Gospodnje brige za svakoga od nas! Svima Vam zaista iskreno i ogromno HVALA – i znajte da Vas svakog pojedinog zauvijek zahvalno nosim u srcu, jer sam to što jesam, i takav kakav jesam, zahvaljujući vama. Gospodin Vam svima bio nagrada, a ja Vas Njemu svakodnevno preporučujem i za svakoga od vas uvijek molim. Bio nam Gospodini dalje svima dobrostiv i milostiv!“ Na kraju slavlja  katedralni župnik vlč. Mihael Sokol slavljeniku je uputio čestitke, a slavljenik je od srca zahvalio njemu, zboru Ars Vocalis koju je uveličao slavlje i svima koji su na bilo koji način pomogli.

Nakon svečanog misnog slavlja usledio je svečani ručak u Pastoralnom centru Marijanuma.

 

Marija Antonela Kanelić

FOLLOW US ON: