HomeNadbiskupovi govoriMisa za državnu zajednicu povodom Dana državnosti Republike Srbije, katedrala, 17. februar 2022. – poropoved mons. Stanislava Hočevara, beogradskog nadbiskupa i metropolita

Misa za državnu zajednicu povodom Dana državnosti Republike Srbije, katedrala, 17. februar 2022. – poropoved mons. Stanislava Hočevara, beogradskog nadbiskupa i metropolita

Ekselencijo apostolski nuncije!
Poštovani svi vi nosioci društvene vlasti
na republičkoj ili lokalnoj ravni!
Dragi predstavnici duhovnih zajednica!
Predraga braćo i sestre

Onaj ko u sebi nosi i svu božansku beskonačnost i sve dubine čovečnosti;
Onaj u kome na telesni način lično boravi svekoliko božanstvo i koji je zato Harmonija svih harmonija;
Onaj ko je Mudrost svih mudrosti i Srce svih srcâ, Bogo-čovek Isus Hrist, danas i nas poziva na brdo! I to na visoko brdo! Tako visoko da bismo s tih visina mogli da sagledamo i svu svoju istorijsku složenost, ali pre svega svu spasenjsku perspektivu.
Na toj visokoj gori treba da otkrijemo kako je Gospodar vremena, po razumu koji nam je dao i slobodnoj volji koju smo baštinili, usmeravao naše korake i kako smo u svojoj slobodi – odgovarali na Njegovu inicijativu.
Okupljeni smo u ovom svetištu Bogomajke Onoga u kome jedinome Otac pronalazi svu svoju moguću milinu i zato u jedinstvenoj investituri, u istinskom obredu uvođenja svog Sina, poziva svekoliku vaseljenu da Ga sluša. Gledano našim istorijskim očima, i ovo sveto mesto iz naše nedavne prošlosti zaista je nešto osobeno. Ono svedoči o nama i našim odnosima prema evropskom kontinentu.
Kada pak još pomnije gledamo na svekoliku istoriju – a to bi trebalo da bude upravo danas ‒ nikako ne možemo da zanemarimo neke značajne pojedinosti. Tu, nad predivnim Ušćem Save i Dunava, godine 1456. rodila se zemaljska nada stanovnicima Evrope ‒ od Pariza sve do Moskve. I preko ruku siromašnog ali neustrašivog sina Svetog Franje, Svetog Ivana Kapistrana, Evropi je zasijala nada slobode. Papa Kalist III tada je u neopisivoj velikoj sreći u znak zahvalnosti proglasio za čitavu zapadnu Crkvu praznik Isusovog Preobraženja na Gori 6. avgusta, uz obavezu da se po svim crkvama sveta u zenitu dana, u podne svakoga dana, oglasi zvono u znak zahvalnosti Njoj koja je omogućila otelovljenje Večnog Logosa – Smisla svega postojećeg.
Što više napredujem u godinama, braćo i sestre, tim više otkrivam kako me je Božja ruka vodila da sve više naslućujem značenje tih dveju velikih tajni: tajne otelovljenja i tajne preobraženja, koje je papa povezao s našom istorijom. U toj silini Božjeg govora svi mi lakše razumevamo zašto je za našu državnu zajednicu, ali i za čitav evropski kontinent, tako važno da zasija ovo svetilište – kao paradigma tih prevažnih istorijskih signala: i ono kao takvo, i mi okupljajući se u njemu kao sam Isus na Gori.
Neverovatno mi je, nadalje, kako su u prvim vekovima hrišćanske istorije službenici teologije – sirske , grčke i rimske provenijencije ‒ proučavali tajnu otelovljenja i tajnu preobraženja Sina Božjeg na Gori. Razglabljajući i čitajući njihova saznanja, otkrio sam pravu promislenu snagu poruke pape Kalista III: u Beogradu, tu na Ušću dveju evropskih reka, u Beogradu čije je ime na slovenskom jeziku prvi zapisao papa IvanJovan VIII 17. aprila 878. godine, dakle, tu u Beogradu – mostu prožimanja Istoka i Zapada ‒ baš tu svim stanovnicima Zemlje treba sve snažnije i snažnije približiti dve tajne: tajnu da Bog postaje čovek i tajnu da samo Utelovljena Reč, Isus iz Nazareta, može iznutra da preobrazi svakog čoveka!
Isus nije na Gori bio osvetljen spolja nego iznutra: ne nekakvim reflektorom, nego svojim sopstvom. Njegovo biće postaje kao Sunce. Njegova odežda, koja po učenju Otaca ima tako različito značenje, iznutra postaje prožarena. Taj događaj, sam po sebi tako nadahnjujući da najveće duhovne umove upošljava tokom mnogo vekova, otkriva, dakle, onima koji su se s Isusom popeli na Goru ‒ potpuno nove perspektive. Kratko rečeno, to preobraženje otkriva najveću moguću paradoksalnost: Veliki petak jednak je nedelji Uskrsnuća; izdisanje našega daha afirmacija je Duha; smrt je zapravo definitivno rođenje; razapinjanje na krst vraćanje je Božje struje u svemir; polaganje mrtvog tela u grob sejanje je semenja večnosti u našu crnu zemlju…
Braćo i sestre,
kako vidimo, Božja promisao ispunjavala je našu istoriju posebnom božanskom snagom. Da li bismo smeli danas – u ovo vreme pandemija, kad ljudi pred nama umiru ili odlaze – da skrivamo snagu pravog preobraženja?
Nismo se okupili, braćo i sestre, da samo hronološki obeležimo značaj proteklih događaja; mi smo pozvani i okupljeni na događaj koji dostojanstvu našeg ljudskoga bića jedini može da omogući autentično preobraženje, i to u svakom pogledu: ontološkom, duhovnom, moralnom, spasenjskom, crkvenom; pa i hermeneutičkom – što znači da kao neki od crkvenih otaca možemo da se pitamo: da li se Isus stvarno preobrazio na Gori – jer On je uvek to što jeste – ili su se apostoli Božjom snagom tako preobrazili iznutra da su na Isusa sad gledali novim očima? Da su videli Isusa kakvog pre nisu mogli da vide.
Da, braćo i sestre, na Isusa – to Središte svih središta, treba gledati novim očima, umovati o Njemu novim umom, slušati Ga obnovljenim ušima i voleti obnovljenim srcem.
Ili, kako je već odavno zapisao vizantijski car Lav VI: Učinimo sve da upoznamo ovu tajnu Preobraženja. Uspnimo se na goru, gledajmo tako da budemo zajedno s Njim preobraženi i da zajedno s Njim zasijamo u ovom veličanstvu. On nije smatrao nevrednim da podigne naše siromaštvo.
Podignimo se, dakle, i mi s Njim!
Amen.

Uvod u misno slavlje

Nevidljivi je pozvao u život sve vidljivo i sve opipljivo. On koji ne zna za granice i nije podvrgnut nijednom merilu – sve je harmonično i proporcionalno odenuo u odeždu istorijskog. Davši čoveku dušu i razum, Tvorac ga je pozvao za saradnika i upravnika svega vremenitog. Tako smo i mi danas, poštovani svi vi prisutni, okupljeni u ovom svetom hramu da bi nas On sam po sebi, kao i po ovoj tajanstvenoj euharistijskoj službi – uveo u dubinu svekolikog poimanja i osnažio nas za preuzimanje naših harmoničnih, međusobno komplementarnih zadataka. Molimo se upravo za to da budemo osposobljeni za služenje zajednici svih stanovnika Srbije, njenom integralnom identitetu kao i njenom istorijskom poslanju.
Dobro došli, dakle, svi vi i blagoslovljeni svi koji ste se nakanili osnažiti našu državnu zajednicu duhovnom, moralnom i svakom autentičnom snagom. Posebno pozdravljam Njegovu ekselenciju mons. Lučana Surijanija, ličnog papinog izaslanika u službi apostolskog nuncija u Srbiji; pozdravljam sve predstavnike i izaslanike svih Crkava i verskih zajednica u našoj zemlji( ); sve zvanične zastupnike vlasti Republike Srbije: Predsedništva, Vlade, Skupštine, Vojske i drugih državnih institucija. Zna se da je za nas posebno značajna saradnja s Upravom za Crkve i verske zajednice. Naš grad na Ušću, s tako velikom istorijom, zastupa sam gospodin gradonačelnik dr Radojičić, kojeg iskreno pozdravljam kao i sve predstavnike društvenih, kulturnih i humanitarnih ustanova ovog grada.
Dragi vernici, vi koji svojim životom i molitvom izgrađujete unutrašnji svet poverenja u našem društvu; predragi svi vi sveštenici, monasi/redovnici i Bogu posvećene osobe koji ste u službi duhovnog obnavljanja naše zajednice – dobro došli i hvala Vam u ime Božje. Svi mi pak, predraga braćo i sestre, stojimo sad pred tri puta svetim Gospodom, da bismo Njegovim darom obnovili našu istoriju.
Priznajmo, dakle, pred Njim svoje slabosti i grehe.

FOLLOW US ON: