Molitva za duhovne i materijalne potrebe ove zemlje i za mir među narodima

Nuncije u Republici Srbiji predvodio svečanu svetu misu povodom blagdana Svetih Petra i Pavla

Povodom blagdana Svetih Petra i Pavla, 27. juna 2019. održana je svečana večernja sveta misa u Crkvi Krista Kralja u Beogradu. Liturgiju na latinskom jeziku predvodio je apostolski nuncije u Republici Srbiji mons. Lučano Surijani, uz koncelebraciju četvorice biskupa ‒ beogradskog, subotičkog, sremskog i vladikom istočnog obreda Đurom Džudžarom, kao i dvadesetak sveštenika. Prisutni su bili i predstavnici diplomatskog kora, predstavnici državnih institucija, među kojima i predstavnik Uprave za saradnju s Crkvama i drugim verskim zajednicama g. Gavrilo Grban. Redovnici i redovnice kao i ostali vernici samo su dopunili predivan mozaik univerzalnosti Crkve, sačinjen od pripadnika različitih naroda iz Evrope i s drugih kontinenata koji žive u Beogradu. Liturgijsko slavlje pratio je Hor Ekumenski moški zbor pod upravom maestra Bratislava Prokića.

Beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar uputio je na početku svečane liturgije kao domaćin posebnu dobrodošlicu biskupima, vladikama i ambasadorima i izrazio radost zbog održavanja susreta.

U nastavku objavljujemo propoved apostolskog nuncija mons. Surijanija:

 

Draga braćo u episkopatu, svećenici, redovnice i redovnici

Draga braćo iz drugih Crkava i vjerskih zajednica

Predstavnici vlasti, Gospodo ambasadori,

Svi dragi vjernici,

 

Okupili smo se ovog popodneva da proslavimo euharistiju, svetkovinu Svetih Petra i Pavla. Ovom prilikom, kao što znate, želimo se na poseban način moliti na nakane Pape Franje, nasljednika apostola Petra, za duhovne i materijalne potrebe ove zemlje i za mir među narodima.

Biblijska čitanja od današnjeg dana nude nam na razmišljanje neke aspekte iz života apostola, koji se mogu odnositi i na nasljednike apostola, biskupe i njihove suradnike, svećenike, ali također i na sve koji vjeruju u Krista. Želio bih istaknuti, prije svega, dva aspekta: ispovijest vjere i molitvu.

Na prvom mjestu je ispovijest vjere. U evanđelju, nakon što je saslušao mišljenje ljudi o njegovom identitetu, Isus traži od apostola da se osobno izjasne:”A vi, šta vi kažete, tko sam ja?” Petar preuzme riječ i čvrsto uvjeren odgovori: “Ti si Krist, Sin Boga Živoga”. Evo ispovijesti vjere: prepoznati u Isusu očekivanog Mesiju, Boga živoga, Gospodina osobnog života. Isto pitanje Isus i danas upućuje svakome od nas. To je važno pitanje, za kojeg ne vrijede površni odgovori, ono zahtjeva iskren odgovor. Isus nas pita danas: “Tko sam ja za tebe?” Kao Petar, obnovimo i mi naš životni izbor – da budemo apostoli i učenici Isusovi. Prisjetimo se, ipak, da se Isus ne može slijediti s vremena na vrijeme, polovično i ponekad. Ispovijedati vjeru u Krista, kako je Petar učinio, uključuje hod za Učiteljem do kraja, prateći ga na putu kojim je On prošao, koji je sačinjen i od progona, kako smo čuli u čitanju iz Djela Apostolskih.

Drugi aspekt života apostola, nad kojim ćemo kratko razmišljati, je molitva. Život apostola, koji izvire iz ispovijedi vjere i koji pomaže izdržati progone, hrani se molitvom: ona je krvotok koji nas sjedinjuje sa Gospodom i koji nam omogućuje, posebno u najmračnijim trenucima, ići dalje životnim putem, jer nam daje prepoznati prisustvo Isusovo, koji jeste svjetlo svijeta. U Crkvi nas molitva potpomaže i čini nas sposobnima da nadiđemo kušnje, kako smo čuli u prvom čitanju: “Petra su, dakle, čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega.” Prva crkvena zajednica se okupljala na molitvu i nikad nije posustajala u njoj. Tako smo i mi pozvani da se molimo jedni za druge kako se nitko ne bi obeshrabrio na putu učeništva. Istovremeno, ne smijemo nikada zaboraviti moliti se za cijelu Crkvu i njezine pastire, nasljednike apostola. Danas, još više moramo umnožiti molitvu za nasljednika Petrova i za Crkvu. Ona je naša majka, i kada majka pati, zbog raznih razloga, njezini sinovi su joj posebno blizu. Naša majka Crkva suočava se posljednjih godina s bolnim iskušenjima:  sjetimo se sablazni, koje su izazvali pojedini članovi zajednice svojim nemoralnim ponašanjem, ali i mnogih drugih patnji. Ako se osjećamo i jesmo sinovi majke Crkve, ne smijemo je napustiti sad kad pati, već joj moramo biti još bliži s još jačom ljubavlju. A sve to po neprekidnoj, osobnoj i zajedničkoj molitvi.

Draga braćo i sestre, i mi, kao i Petar i Pavao i ostali apostoli, pozvani smo da svjedočimo, s uvjerenjem i hrabrošću, našu vjeru u Isusa Krista, čak i u vremenima progona, kao i da molimo jedni za druge i za cijelu Crkvu. Povjerimo Mariji, Majci Božjoj i Majci Crkve, Papinu službu, kao i hod svakoga od nas, s obnovljenom snagom da objavljujemo svijetu da je Isus Krist, Sin Boga Živoga. Amen.

Gospodin nuncije je na kraju misnoga slavlja završio riječima:

„Na kraju ovog Euharistijskog slavlja, želim još jednom zahvaliti zajedno sa vama Gospodinu što nas je sve okupio u svojoj kući, darujući nam radost svoje prisutnosti u nama i među nama.

Moje najsrdačnije zahvale idu braći biskupima, svećenicima, redovnicama i redovnicima, svim vjernicima i onima koji posvećuju svoj život služenju Evanđelju.

Duboko sam zahvalan na njihovom prisustvu predstavnicima Srpske Pravoslavne Crkve i svima drugih konfesija, koji se zauzimaju za duhovni rast ovog naroda.

Posebnu zahvalnost želim uputiti predstavnicima Vlade i kolegama iz Diplomatskog Kora, kojina različite načine, rade za zajedničko dobro ove zemlje i na dobrim odnosima među narodima.

Od srca se zahvaljujem don Aleksandru Kovačević i župi Krista Kralja, koji su nas primili u ovu crkvu kon-katedralu.

Na kraju, zahvala ide i Zboru, koji je uveličao i učinio radosnijom ovo slavlje, takođeri svima koji su surađivali da ovaj susret molitve i slavlja protekne na najbolji način“.

(kmc)