Mučenici – “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo!”

Razmišljanje uz misna čitanja 12. nedjelje kroz liturgijsku godinu

“Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo!” (Mt 10,26-33)

Liturgija jučerašnje nedjelje prikazuje nam evanđelje koje je mnogo pomoglo mučenicima. To je evanđelje koje zapravo priprema podnošenje mučeništva velikom hrabrošću, neustrašivošću i vjernošću. Isus kaže svojim učenicima: „Ne bojte se ljudi. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti“. Mučeništvo ubija tijelo, ali daje da živi duša. Međutim, grijeh ubija dušu.

Evanđelju sutrašnje liturgije prethodi odlomak iz Knjige proroka Jeremije u kojem prorok izražava vlastitu neustrašivost. Prorok je predmet zavjere: „Užas odasvud!“, no pokazuje se pun hrabrosti, jer je s Gospodinom i Gospodin je s njim: „Sa mnom je Gospodin kao snažan junak!“

Jeremija zna da njegovi protivnici neće moći nadvladati, jer ljudi ne mogu nadvladati nad Bogom: „Moji će progonitelji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti, vječna se sramota neće zaboraviti“. Prorok predviđa da će biti sačuvan od smrti i zaista će se tako dogoditi.

Mučenici imaju hrabrost duhom pobjednika podnijeti smrt; znaju da je smrt tijela prilika za Božju pobjedu. Isusova je smrt bila prilika za najveću Božju pobjedu u cijeloj povijesti, jer se s ljubavlju suočio s njom, pobijedio je i preokrenuo njezin smisao. Umjesto da bude prekid i poraz, njegova je smrt, zahvaljujući snazi ljubavi, postala prilika za uspostavu novoga saveza. Uspostavu tog novog saveza u Isusovoj smrti, slavimo u euharistiji. Na Posljednjoj večeri Isus je rekao: „Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha“.

Isusova je smrt stoga pobjeda nad smrću koja se potom potpuno očituje u uskrsnuću. „Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje“. Mučenici se suočavaju sa smrću svjesni da sudjeluju u Isusovoj muci, kako bi imali udjela u njegovom uskrsnuću.

Isus svojim učenicima kaže: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“. Isus nam pomaže pobijediti strah pomoću većeg straha; pomaže nam pobijediti strah od ljudi, od progonitelja koji ubijaju tijelo, sa strahom od Boga koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu.

Strah Božji pomogao je mnogim mučenicima. Sveti Justin, kada su ga sudili i kada mu je sudac prijetio mučenjem, govorio je da se ne boji mučenja, nego samo Boga. To je strah Božji, duboki smisao njegova veličanstva i svetosti koji daje snagu mučenicima. Možda sada ne osjećamo dovoljno taj strah Božji, to jest smisao njegove moći i svetosti; zato ga moramo obnoviti, jer to je velika snaga protiv svih napasti.

Strah Božji je svijest da je Bog velik i svet, da ne prihvaća nikakvu našu nevjernost i kukavičluk. Kada progonstvo prijeti čovjeku, iskušenje kukavičluka je vrlo veliko; svatko je spontano u napasti da pobjegne, da izbjegne progonstvo, a najjednostavnije je sredstvo za to odreći se vjere. No to ponašanje upropaštava dušu, raskida naš djetinji odnos s Bogom i bratski odnos s Kristom. Stoga nije prihvatljivo. Isus kaže: „Tko se mene odrekne pred ljudima i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem koji je na nebesima“. Ta je izjava mučenicima dala snagu da hrabro svjedoče svoju vjeru, unatoč svim prijetnjama i trpljenju koje su podnijeli.

Veza je s Isusom najvažnija stvar i mora se braniti velikom hrabrošću. Isus je rekao: „Tko mene prizna pred ljudima, i ja ću njega priznati pred svojim Ocem koji je na nebesima“. Mučenici su se nadali da će ih Isus priznati pred Ocem nebeskim, zato nisu popustili iskušenjima, nisu pali u nevjernost i kukavičluk.

S druge strane, Isus želi uliti povjerenje u srce mučenika, podsjećajući ih da nisu sami. Kao što je Jeremija bio uvjeren da uza se ima Gospodina kao snažnog junaka, tako i mučenici znaju da se Otac nebeski brine za njih. Isus je rekao: „Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrjedniji ste nego mnogo vrabaca“. Ne smijemo se bojati, jer povjerenje u Oca oslobađa nas od svakog ljudskoga straha.

Dakle, ako nam je strah Božji vrlo koristan, još je više povjerenje u njega. Mučenici su mogli računati na Božju pomoć, kako bi bili pobjednici u svojoj borbi. Pobjednici jer, unatoč svim nevoljama, patnjama i samoj smrti, nisu popustili. Pomoću Božjom znali su od svoje smrti učiniti pobjedu vjernosti. Naime, Otac ne ostavlja bez pomoći onoga koji svjedoči vjeru u njega i u njegovoga Sina Isusa Krista.

Svijest da smo važni u Božjim očima i da se On brine za nas daje nam snagu i, istovremeno, ulijeva u nas veliku radost.

U prvom čitanju sutrašnje liturgije Jeremija Gospodinu povjerava svoju parnicu i govori o osveti progoniteljima: „Gospodine nad vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju“.

Međutim, kršćanski mučenici ne govore o osveti, jer slijede Isusov primjer koji umjesto da je zazivao osvetu onima koji su ga razapinjali, zazivao je oprost, govoreći: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“ To je stav i kršćanskih mučenika. Prvi od njih, sveti Stjepan, oponašao je Isusa; umjesto da zaziva osvetu na one koji su ga kamenovali, rekao je: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“

Mučenici podnose smrt nemajući nikakav osjećaj mržnje, dapače, imajući osjećaje ljubavi i želeći obraćenje za progonitelje. Isus je rekao: „Molite za one koji vas zlostavljaju“ i mučenici slijede njegov poticaj, mole za svoje progonitelje.

Kršćansko mučeništvo nikada nije mučeništvo koje izaziva zlo drugih ljudi. U naše se vrijeme govori o mučeništvu u svezi s ubojstvima koja izazivaju smrt nevinih. To je slučaj kamikaza, odnosno bombaša samoubojica u Palestini i u nekim drugim zemljama. U određenom smislu možemo razumjeti situaciju Palestinaca koje Izraelci okrutno tlače, no neki od njih reagiraju na način koji nije način istinskih mučenika. Tražiti smrt drugih ljudi nije uistinu želja kršćanskih mučenika koji umjesto toga jedino traže dobro svih ljudi.

Mučeništvo je svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi. To je svjedočanstvo vjere, jer mučenik odbija zanijekati vjeru i kaže da vjeruje u Krista spasitelja. To je svjedočanstvo nade, jer mučenik je pun povjerenja da će ga Bog nagraditi vječnom srećom. To je svjedočanstvo ljubavi, jer mučenik daje vlastiti život za dobro drugih, za dobro Crkve i za dobro svojih progonitelja.

Poruka sutrašnje liturgije poruka je koja nas se duboko tiče, oslobađa nas od iskušenja nijekanja vjere i daje nam hrabrost da je svjedočimo, ostajući vjerni u ljubavi Božjoj. To se očituje u Kristovoj smrti koja je upravo bila pobjeda ljubavi.

(vn/kmc)