Nadbiskup Hočevar predvodio obred Velikoga petka u Župi sv. Anto
Obred Velikoga petka, nadbiskup mons. Stanislav Hočevar predvodio je u Župi sv. Ante u Beogradu. Pored župnika i dekana fra Ilije Alandžaka, fra Benedikta Vujice i fra Leopolda Rochmesa, na obredu je sudjelovao i svajetnik apostolske nuncijature mons. Fermín Emilio Sosa Rodríguez kojeg je na Veliku srijedu papa Franjo imenovao apostolskim nuncijem u Papua Novoj Gvineji. Ovim povodom, nadbiskup Hočevar mu je uputio posebnu dobrodošlicu. U crkvi sv. Ante je bilo prisutno i nekoliko studenata iz Pravoslavnog teološkog bogoslovskog fakulteta u Beogradu.
Obred Velikog petka je sačinjen: od Službe čitanja, Muke Gospodina našega Isusa Krista – ove godine – po Ivanu, Klanjanja Križu i Svete pričesti. Zbog epidemiloške situacije, ove godine je izostavljeno ljubljenje križa.
Nadbiskup se u homiliji obratio slijedećim rijećima:
„Nadam se da smo se pridružili apostolima i prešli rijeku Cedron iz naše svakidašnjice i rastrešenosti i da smo ušli u Getsemanski vrt gdje se realizira Božja volja kao čvrst temelj budućnosti?
Nadam se da nismo ušli u ovaj vrt u duhu Jude Iškariota da bismo Krista prodali i maknuli iz povijesti?
Nadam se da nismo ušli u Getsemanski vrt poput apostola Petra koji se plaši svakoga čovjeka?
Nadam se da nismo ušli kao vojnici koji su htjeli Isusa baciti u lance, zatvoriti ga i smaknuti? I mi možemo Krista zaboraviti i zanemariti u našem životu…
Nadam se da se nećemo pridružiti Ponciju Pilatu koji u neizvjesnosti pere ruke i cinično govori što je sloboda…?
Nadam se da se nećemo pridružiti onima koji traže Barabu umjesto Isusa koji je bio pošten i da nećemo tražiti da nam u životu vladaju oni koji postupaju poput Barabe?
Nadam se da se je naše srce konačno pridružilo srcu Ivana evanđelista i apostola koji je uz Blaženu Djevicu Mariju stajao pod križem, nije bježao zajedno sa onim pobožnim ženama koje se nisu uplašile kao toliki muškarci? One su Isusa pratile čitav put i svi oni stoje uspravno pod križem.
Molimo večeras Gospodina da bismo uvijek u životu imali snage da i mi stojimo uspravno u svom kršćanskom pozivu. Da bismo u Isusu prepoznali, kao što to kaže prvo čitanje, da imamo velikoga svećenika, onoga koji je razapet na križu. Upravo je križ ono prijestolje odakle on nama vlada i što kaže pisac poslanice Hebrejima da ima za nas razumijevanje, milosrđe i milost”.
Pozivam sebe i vas, da ne bismo samo ovih dana, već redovito od nedjelje do nedjelje – osobito u ovom uskrsnom vremenu pred nama, u vrijeme uranjana u tajne – pristupali na ovo prijestolje milosti. Naime, samo on koji visi na križu ima razumijevanje za nas. Jedini koji nas neće nikada ostaviti.
(R.Z.)