Nadbiskup Hočevar služio svetu misu povodom desete obljetnice smrti nadbiskupa Perka
Beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar je 21. februara povodom desete obljetnice smrti nadbiskupa dr. Franca Perka služio svetu misu u crkvi Krista Kralja u Beogradu. Uz nadbiskupa Hočevara na svetoj misi koncelebrirao je i apostolski nuncij u Republici Srbiji mons. Luciano Suriani s desetak svećenika naše Nadbiskupije. Svetoj misi uz naše vjernike nazočio je i ambasador Republike Hrvatske u Srbiji Nj. E. Gordan Bakota. Na misi je pjevao Ekumenski moški zbor.
U nastavku slijedi propovijed nadbiskupa Hočevara:
Ninivljani povjerovaše Bogu;
svi – od najvećega do najmanjega“ (Jon 3, 5)
Predragi svi prisutni!
Eccellenza Vostra reverendissima Nunzio Apostolico, Mons. Luciano Suriani;
Braćo svećenici i redovnici!
Poštovane časne sestre, drage sve Bogu posvećene osobe!
Predraga braćo i sestre!
„Tempus fugit“ – Vrijeme bježi!
Svi ćemo se mi – poput našega nekadašnjeg nadbiskupa mons. Franca Perka – jednoga dana predstaviti pred Gospodnjim sudačkim stolom, kako bi svatko primio to što je u svome životu zaslužio, da bi svatko mogao primiti pohvalu ili pokudu, nagradu ili kaznu za svoja životna odlučivanja, za ciljeve kojima je težio.
Danas, dakle, prikazujemo euharistijsku žrtvu za našega dragog natpastira mons. Franca Perka, koji se prije deset godina preselio u vječnost, prikazujući prije toga – u dugotrajnim bolestima i patnjama – svoj život za našu svetost. Njegovi smo, dakle, dužnici!
Desetu obljetnicu njegove smrti obilježavamo u Godini zajedništva! Čitamo danas, u srijedu prve korizmene sedmice, Knjigu proroka Jone, koja na ganutljiv način opisuje kako su se baš svi Ninivljani obratili na Jonino propovijedanje. Sam kralj Ninive je zapovjedio post i tešku pokoru ne samo za sve stanovnike velikoga grada, negoje isto naredio i za sve životinje. Te tako Ninivljani doživješe obnovljeni život.
Kako rekoh, potresa nas – braćo i sestre – činjenica da su baš svi prihvatili prorokov poziv na obraćenje, a zatim i naredbu kralja za strogi post i pokoru. Današnja Božja riječ na različite načine ističe to veliko zajedništvo Ninivljana: „Ninivljani povjerovaše Bogu!“ –kaže Sveto pismo! „Oglasiše post i obukoše se u kostrijet; svi od najvećega do najmanjega!“ (Jon 3, 5).
Pitamo se – u čemu bi se trebalo, braćo i sestre, sastojati naše obraćenje, naš post danas? Koju bismo kostrijet mi trebali obući, osobito mi – stanovnici velikoga grada Beograda?
Božja Providnost nam u Godini zajedništva i u vrijeme sinodalnoga procesa vrlo očito poručuje: naše bi obraćenje i post bili upravo u traženju većeg zajedništva. Danas, kada toliko naglašavamo osobnu slobodu, ljudska prava, vrijeme pluralizma, osebujnosti multikulturalizma i multikonfesionalizma, očarani smo pretežno čežnjom za različitosti i manje privučeni nadahnućem Duha Svetoga, koji pak stvara „jednodušnost“, „postojanost“, „jedinstvo u različitosti“ i „različitost u jedinstvu“. Geslo i grb našega nadbiskupa bili su – „Ujedinjeni u Duhu“. Kao slijevanje triju rijeka, što će reći – biti „jedno“ u svemu onome što Duh Božji stvara u nama od početka vremena pa do danas! On od mnoštva stvara jedinstvo, kao što je i On sam Poljubac Oca i Sina i „veza jedinstva“ između Oca i Sina. Nekada i danas On je različite narode i kulture sjedinio u ispovijedanju jedne vjere. Prvim je kršćanima dao da postanu „jedno srce“ i „jedna duša“, iako su dolazili iz tako različitih plemenâ, jezikâ i narodâ. Duh Sveti nam daje – ne u prvom redu to da svi budemo izvana uniformirani i da ulicama koračamo marševskim koracima – nego da svi želimo isto, a to je spasenje svijeta i svakog čovjeka u njemu. Samo tako postajemo vjerodostojni! Da težimo ka uzajamnom pretjecanju u poštovanju, ljubavi i služenju! Duh Sveti daje nam da se nedjeljom i blagdanima svi okupljamo na slavlju Kristove pobjede nad smrću! Sveti Duh daje da u našim župama ne bude nikoga zaboravljenog, prezrenog i gladnog! Božji Duh nas jedini može učiniti misionarima u sadašnjem svijetu! Samo On može dati da se Kristovo mistično Tijelo, to jest Njegova Crkva, objavi današnjem svijetu kao „sveta i bez gube“, što znači svježa i dinamična. Isti Sveti Duh daje da sve beogradske župe zajedno traže prave putove odgoja za djecu i mlade, za one koji se pripremaju za brak, kao i za one koji žive u obiteljima. Sveti Ivan, apostol i evanđelist, danas nas je pozvao vrlo jasnim riječima: „Tko ne ljubi – ostaje u smrti!“ A ljube li svi krštenici tako svoju Majku Crkvu? Nastavlja sv. Ivan: „Po ovom smo upoznali Ljubav: On je za nas položio svoj život… I mi smo dužni živote položiti za braću!“ (1 Iv 3, 16).
Braćo i sestre! Godina zajedništva i sinodalni proces ne smiju ostati samo na lijepim riječima ili sjajnim dokumentima! Za našu duhovnu zajednicu potrebno je svakoga dana polagati svoj život: svoje tjelesne, duševne i duhovne snage. Potrebno je žrtvovati se i doći u zajednicu! Treba imati poštovanja i strpljivosti i saslušati svoga brata i sestru. Treba imati odvažnosti i naći najbolje načine kako potražiti izgubljene, kako pronaći načina za odgoj djece i mladih u vjeri! Treba imati izvanrednu snagu da bismo od tehničkog komuniciranja putem modernih sredstava – dospjeli do osobnih susreta, da bismo iz kompjuterskih igrica prešli u zajedničko planiranje pastorala u Beogradu.
Obratiti se onako kao Ninivljani pretpostavlja da svi mi: biskupi, svećenici, redovnici i Bogu posvećene osobe – hitamo jedni drugima ususret i iskreno se pitamo: Što nam je činiti, Gospodine?!
Puka individualistička molitva i post, svaka naša samodostatnost i uvjerenje da ja sam sve najbolje znam, unatoč svim naporima neće nas dovesti do obnovljenog života…
Dok monsinjoru Perku zahvaljujemo za to što nas svojim geslom i grbom „Ujedinjeni u Duhu“ upućuje na zajedništvo, a svojom žrtvom i molitvom posvećuje, želimo i mi njemu namijeniti naše iskrene molitve i prinijeti za njega ovu našu euharistijsku žrtvu. Upravo zato da bismo mogli biti „ujedinjeni u Duhu“ – i s njime i međusobno! Amen
(kmc)
