Nosioci i čuvari života poput sv. Josipa

Nadbiskup mons. Stanislav Hočevar se u petak 19. marta, sa svojim saradnicima uputio u Kragujevac na crkvenu slavu Sv. Josipa zaručnika Blažene Djevice Marije. Misnom slavlju prepodne, prethodio je susret nadbiskupa sa članovima gradskih vlasti; zamenikom gradonačelnika Ivicom Momčilovićem i pomoćnikom gradonačelnika za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama Mirkom Čikirizem. Odmah posle toga mons. Hočevara je u Episkopskom dvoru u Kragujevcu srdačno primio i episkop šumadijski Gospodin Jovan.

 

Marljiv i brižljiv župnik

Susret beogradskog nadpastira sa pastirom male župne zajednice vlč. Stipom Vinojčićem koja živi u vrlo skromnim uslovima bio je dirljiv. Kako ne bi bio, ako pomislimo, da prošle godine ovaj susret nije bio ni moguć. Svima poznat kao marljiv i brižljiv, župnik vlč. Vinojčić je u uvodnim rečima na sv. misi, koju je predvodio nadbiskup Hočevar uz koncelebraciju svoga sekretara i svih župnika niškog dekanata, sa ponosom i ganućem svom nadpastiru predstavio kako je u poslednje vreme ova skromna crkva spolja dobila novu boju fasade i kako su sami vernici učestvovali i u prikupljanju sredstava za nabavku novih lustera. Dok se župnik zahvaljivao za prisustvo mons. Stanislava Hočevara na župnoj slavi, preneo je zalaganje i učestvovanje vernika na nedeljnim bogosluženjima sa posebnim nakanama za koje su se molili: za sve bolesne, za one u potrebi i za očuvanje zdravlja.

Beogradski nadpastir je svima poželeo srećnu župnu slavu sv. Josipa podsetivši kako je godinu u čast sv. Josipu proglasio Sveti otac Papa Franja, a po njemu napisao predivno kratko apostolsko pismo “Patris corde”, što znači: Očinskim srcem.

Nadbiskup je naglasio kako je svećenička služba u mnogo čemu slična sv. Josipu. “On nije bio tjelesni otac Božjemu sinu, ali je mnogo sjajnije odigrao tu ulogu nego mnogi oci. Bio je uronjen u sve najveće susrete sa Isusom sinom Božjim, ali ujedno iz njegovih usta nije dolazila riječ, već samo divljenje, čuđenje, molitva, stalna spremnost danju i noću da učini ono što je Božja volja. Nikad nije on bio u središtu pažnje već uvijek Isus i Marija. Tako smo braćo svećenici mi pozvani da služeći Isusu, Crkvi, Božjemu narodu da sebe ne postavljamo u središte već uvijek Crkvu Božju i veliku tajnu spasenja”.

“A vi ste na poseban način, braćo i sestre vjernici pozvani da budete isto i nosioci i čuvari života i tjelesnoga i napose isto tako duhovnog života u milosti, života u prijateljstvu s Bogom”.

 

Očuvati “zdrav razum”

“Pozvani smo da ponovno otkrijemo ona otajstva o kojima je prije 150. godina pisao veliki papa Lav, kada je proglasio ovaj dan, za dan Sv. Josipa, zaštitnika Crkve i obitelji i želio da živimo poput njega. Ali danas, nakon 150. godina mi se nalazimo u novoj situaciji. U ono vrijeme obitelj je još imala vrijednost i  značenje, ali danas kako znate, čini se da su sve tendencije javnoga života takve da bi na neki način stavili sa strane “tradicionalnu obitelj”, pa se mnogo govori o svim ostalim vidicima takozvane „slobode“”.

Obraćajući se vernicima nadbiskup ih je pitao da li oni mogu dovoljno pratiti svoju decu i mlade koji – a svi žele imati pametne telefone i druge naprave – svakoga dana slušaju i gledaju potpuno drugačija tumačenja, u suprotnosti, ne samo sa Evanđeljem, već sa zdravom pameti, ono što smo nekada govorili „recta ratio – zdrav razum“. Danas živimo u svijetu video kulture, hoćemo sve vidjeti, a sami ne znamo kada pređemo granicu iz zdravog života u same “ekstravagantnosti”.

“Ovaj blagdan je poziv svima nama da bi smo ozbiljno razmišljali: Da li smo razumjeli što je Bog stvaranjem sveta htio postići? Toliko više, stvaranjem ljudskoga bića, prve porodice, prve obitelji…” naglasio je nadbiskup.

 

Bez Boga nema prave sreće

“Božja je ljubav tako velika da hoće tu sreću podijeliti sa nama ljudima. Mi smo bili stvaranjem pozvani da živimo to veliko zajedništvo. Biti sretan bez Boga nije moguće. Kao kada granu odrežete od stabla i ona se osuši, tako čovjek odrezan od prijateljstva s Bogom nužno vene i osuši se u svom dostojanstvu.

Naš brak je podignut na nebesku razinu i svaki brak bi trebao prenjeti djeci i današnjemu svijetu primjer Presvetoga Trojstva koje je samo ljubav i zajedništvo. Možemo reći da je svaka naša obitelj vidljiva Presveta Trojica na zemlji samo, ako tako i živi.

Sv. Josip je svojom izvanrednom, jedinstvenom ljubavlju pokazao kako treba štititi život, porodicu, Crkvu”. Mons. Hočevar je objasnio da upravo zato sv. Josip nije tjelesni otac kako bi ukazao da ne možemo samo preko tjelesne suradnje, već prije svega duhovne, postići spasenje; i da u obiteljima treba doći do toga da volimo jedni druge bez interesa, samo iz one Božanske ljubavi koja hoće usrećiti što veći broj ljudi.

Nadbiskup je primetio kako je tražiti sreću bližnjega, živjeti za druge kršćanski čin: “Danas skoro svi mladi hoću imati materijalnu garanciju za život; da imaju kuću, da imaju posao, kola… Ali kršćanski brak se prije svega oslanja na božju providnost, potpuno predan božjoj dobroti poput sv. Josipa.

“Čestitajući vama braćo i sestre ovu župsku slavu, nadam se da ste mogli još dublje otkrivati kakvu sreću imate, što imate tolikog i takvog patrona, zaštitnika. On nas i danas prati i moli da bi naše obitelji bile sretne, pune Božjeg blagoslova, da mogu živjeti u punoj nadi i ljubavi poštenosti, da bi mladi bili uvijek u službi života, da bi mogao Bog tako iz naših porodica pozivati nove apostolske djelatnike i tako velike ljude poput samog sv. Josipa”.

Robert Zajc