Novi đakon Beogradske nadbiskupije

Po posvetnoj molitvi i polaganju ruku mons. Stanislava Hočevara, nadbiskupa i metropolita beogradskog, tijekom svečanog misnog slavlja u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Beogradu, u subotu 30. oktobra 2021. sveti red đakonata primio je bogoslov Beogradske nadbiskupije Stipo Filipović. Uz nadbiskupa suslavili su mons. Aleksandar Kovačević, generalni vikar i župnik Župe Krista Kralja, o. Ante Kazoti, starješna samostana Sv. Petra na Hvaru, preč. Ivan Poleto, kancelar Nadbiskupije, p. Marijan Steiner, superior isusovačke zajednice u Beogradu, vlč. Mihael Sokol, rektor katedrale i tajnik nadbiskupa, te ostali svećenici iz Nadbiskupije.

Svečanoj misi i obredu ređenja nazočili su roditelji ređenika, njegov brat i šogorica, rodbina i prijatelji iz Zagreba i Bosne i Hercegovine, mnogobrojni vjernici Beogradske nadbiskupije i g. Gavrilo Grban, predstavnik Uprave za saradnju s crkvama i verskim zajednicama.

Generalni vikar mons. Aleksandar Kovačević pročitao je životopis ređenika i zajamčio da je dostojan za sveti red đakonata.

Nabiskup je u propovijedi istaknuo da je svatko od prisutnih dobro došao te da je svatko »pozvan da bude hrabar i snažan ‒ bogoljubna karika u lancu ljubavi Kristove Crkve«, kako je rekao. Nastavio je s mislima o stvarnosti kako je Bog taj koji je započeo ovo dobro djelo te zato »Njemu pripada slava, čast i zahvalnost i svi smo dužni dati zahvalu Njemu i srdačno Ga moliti da našeg ređenika prati na daljnjem njegovom putu: suobličenju Isusu Kristu – Velikom Svećeniku«, rekao je mons. Hočevar. Potaknuo je sve nazočne da trebaju ući u »arenu pretjecanja i međusobnog podupiranja i zavazda se kloniti kritizerskog duha dijeljenja i svađanja, traženja prvih mjesta, egoističke afirmacije i svakog karijerizma«.

Nastavio je propovijed tumačenjem reda đakonata koji u sebi nosi dvostuki vidik: služenje i zaručništvo. Nadbiskup je prvo govorio o zaručništvu i današnjim ljudima koji su »više zagledani u zemlju nego u Nebo; više u tijelo nego u Duh; više u izvanjsku formu nego u ljepotu; više u uživanje nego u besplatnost; više u karijeru nego u služenje – govoriti, dakle, danas o zaručništvu ne prija toliko našem previše ispražnjenom srcu. Ipak, naš brat Stipo, da bi mogao postati đakon, dat će obećanje beženstva, celibata. Ali, brate Stipo, radije se ugledaj u ono beskonačno pozitivno u što ulaziš; ne u to čega se odričeš – žene, obitelji… Na jedinstveni, to jest eshatološki način biraš Boga; biraš Bogo-Čovjeka Isusa Krista, Uskrsloga«, naglasio je u svom obraćanju nadbiskup. Poručio je ređeniku da njegov jedinstveni i jedincati savez svjedoči onu eshatološku ljubav koju bi teško našao među ljudskim bićima na zemlji, jer danas sklapa savez s čitavim Kristovim mističnim Tijelom. Stoga će morati živjeti najčistiju ljubav da bi sve oprao u milosti, a da nigdje i nikad nikoga ne povrijedi. Za to je potrebno da njegovo srce svakoga dana kuca pred Svetohraništem, da postane pravi smjerokaz prema autentičnim ciljevima te da nikoga ne vezuje na sebe ljepilom sebičnosti.

Govoreći o drugoj značajki ‒ služenju, nadbiskup je istaknuo da najdublji odnos prema Kristu sam po sebi čezne za služenjem. Čezne za služenjem svima, jer ljubav je žedna da spasi sve, da služi svima. Ljubav koja žeđa nužno traži posljednje mjesto; samo ako stojimo na posljednjem mjestu možemo svima zagarantirati pokrivenost odijelom ljubavi.

Na kraju propovijedi mons. Hočevar je zaključio da će ređenik primiti Evanđelistar i da Božja Riječ – Sveto pismo odsad mora imati najčasnije mjesto i u njegovom životu i djelovanju. Također će odjenuti đakonsko ruho koje je ruho borbe, ruho služenja kod stola; ruho pranja nogu, ruho donošenja darova na oltar Kristova sebedarja.

Nakon propovijedi uslijedio je obred ređenja, a đakon je primio i odjenuo štolu, znak đakonskog služenja i dostojanstva te se zaogrnuo dalmatikom.

Na kraju svetog slavlja, uime klera Beogradske nadbiskupije vlč. Mihael Sokol, rektor katedrale, uputio je riječi dobrodošlice novom đakonu. Istaknuo je da đakonska služba u sebi podrazumijeva da će bolesne opsluživati pričešću, a napose je odlika te službe da služi siromašnima. Zaželio mu je mir i ustrajnost u đakonskoj službi te da služi svima, kako bi sa svetim Pavlom na kraju mogao reći: »Dobar sam boj bio, vjeru sačuvao, trku završio«, zaključio je vlč. Mihael.

V. M. / KMC