Obred Preminuća sv. Franje u Beogradu

U sklopu duhovne priprave za proslavu svetkovine sv. Franje Asiškog, u franjevačkoj crkvi sv. Ante u Beogradu, večernju molitvu s obredom Preminuća sv. Franje (Transitus), u petak 3. oktobra 2025. godine, predvodio je prof. dr. sc. fra Benedikt Vujica, a nagovor je održao prof. dr. sc. fra Ivan Šarčević, župni vikar župe sv. Ante u Beogradu. Večernjoj molitvi s obredom Preminuća prisustvovao je kancelar Nadbiskupije preč. Ivan Poleto, gvardijan samostana sv. Ante u Beogradu fra Ilija Alandžak i svećenici grada Beograda.

Prof. fra Šarčević se u kratkom nagovoru osvrnuo na 800 godina franjevačke obljetnice Pjesme brata Sunca koju je sastavio sam utemeljitelj sv. Franjo. Govoreći o vremenu i kontekstu nastanka (1225. i 1226. godine spjevana strofa o smrti pred njegovu smrt) i o tri cilja Pjesme: 1. pohvala Bogu, 2. utjeha Franji i braći, 3. na izgradnju drugima, prof. fra Šarčević je naglasio da nas Pjesma vraća djetinjim zagledanostima u svemir. „Franjo hodočasnik apsolutnog, čovjek slijep, djetinje se divi ljepoti. Hvali Boga u nevolji, raduje se u patnji. Doslovni nasljedovatelj evanđelja, nadahnjivao se Biblijom“, rekao je prof. fra Šarčević te govorio o predlošku, sadržaju i duhovno-praktičnim implikacijama Pjesme. „Poštujući vremensku razliku važno je imati u vidu Franjine temeljne opcije: radikalno siromaštvo, besklasnost, odricanje od privilegija i titula (superior, velečasni…)“, rekao je prof. fra Šarčević te zaključio da je u Pjesmi izraženo slijedeće: stav zahvalnosti i svijest darovanosti, pohvala Bogu – pohvala transcendentnom izvoru svega, stvorenja su odraz ljepote Stvoritelja, autonomija stvorenja, ljepota kao radost, utjeha i moralna obveza, stav čuđenja – snebivanje i divljenje, pjesnik Riječi – pučki jezik i pažnja na riječ.

KMC