Održano poslednje misno slavlje u župi svetog Josipa Radnika u Beogradu
U sredu, 1. maja, u župi svetog Josipa Radnika u Beogradu, na spomendan sveca zaštitnika ove župe održano je poslednje misno slavlje. Misno slavlje predvodio je župnik ove župe i ekonom Nadbiskupije mons. Grzegorz Chudek.
Izgradnja same Crkve trebala je da počne 1942. godine, za vreme beogradskog nadbiskupa mons. dr. Josipa Ujičića, ovu crkvu kao i pastoralnu brigu na ovom području Beograda, trebali su da preuzmu misionari svetog Vinka Paulskog iz Slovenije ali se oni ipak opredeljuju za Banovo Brdo. Kako je Drugi svetski rat sprečio samu izgradnju crkve, nakon njegovog završetka ideju u o župi na ovom području nije bilo moguće realizovati, s obzirom da je samo zemljište predviženo za ovu namenu nacionalizovano i izgrađen je supermarket. Ideju o osnivanju župe, nakon svog prethodnika preuzima mons. Gabrijel Bukatko koji dolazi na čelo Beogradske nadbiskupije. Kako je odlično poznavao salezijance, odlučuje da ih zamoli da osnovu novu župu na ovoj teritoriji. Kako je stanovništvo Karaburme tada bilo pretežno radničko, odlučeno je da zaštitnik ove župe bude sveti Josip Radnik čiji se spomendan slavi 1. maja. Nakon traženja adekvatnog prostora za ovu župu, 7. septembra 1967. godine, otvorena je kapela, koju je blagoslovio tadađnji beogradski nadbiskup mons. Gabrijel Bukatko ali tek je tek 1. januara 1972. godine ona proglašena župom. Prvi župnik, bio je salezijanac Herman Habič, koji je kao osnovnu misiju imao izgradnju nove crkve na mestu kapele. Nakon brojnih poteškoća i briga, crkva svetog Josipa konačno je podignuta 1. maja 1991. godine a svečano ju je blagoslovio nadbiskup Franc Perko.
Crkva kao i župna kuća nalaze se na području klizišta te je zbog opasnosti od urušavanja odlučeno da se župa zatvori. Ova župa sada je inkorporirana u župu Krista Kralja. Kako je i mons. Grzegorz rekao „ kraj ne postoji, smrt ne postoji već postoji samo život i život večni“, ovo zatvaranje ne predstavlja kraj već samo uvod u nešto novo, s obzirom da se razmatra i o mogućnosti da se u budućnosti izgradi crkva na bliskom području koji je ova župa obuhvatala kako bi ova župa mogla da nastavi da praktikuje svoj vernički život.
U svojoj propovedi mons. Grzegorz osvrnuo se na samu istoriju ove župe, prethodne župnike ali i njegov boravak u istoj, rekavši da mu je „ uprkos izazovima i poteškoćama na početku, period proveden u ovoj župi na mestu župnika, bio ispunjen nezaboravnim trenucima i plodonosnim susretima“.
Pozvavši sve da nikada ne zaborave da budu zahvalni i da uprkos životnim poteškoćama, nekada ne baš lepim trenucima koje život sa sobom nosi, uvek budu zahvali jer „ zahvalnost nije utopija, zahvalnost je moguća i trebamo biti zahvalni Bogu na svakom danu i svakom trenutku“, rekao je propovednik.
Na kraju propovedi govoreći o svetom Josipu, s obzirom da bi na ovaj dan župa proslavljala svog patrona, mons. Grzegorz istakao je da svi ljudi trebaju postati istinsko svetlo ovog sveta po uzoru na ovog sveca, pozvavši najstarije vernike koji su u ovoj crkvi bili od njenih početaka da upaljene sveće polože oko kipa sveca zaštitnika koji se nalazi u prezbiteriju crkve.
Na kraju misnog slavlja mons. Grzegorz zahvalio se svima župljanima na podršci koju su mu pružali kroz ove godine. Druženje je nastavljeno u dvorištu uz zajednički agape.
Marija Antonela Kanelić
