Održano zasjedanje Zbora svećenika Beogradske nadbiskupije

U četvrtak 13. marta u Pastoralnom centru papa Ivan Dobri u Beogradu održana je korizmena duhovna obnova na dvanaestom zasjedanju Zbora svećenika Beogradske nadbiskupije. Susret je započeo zajedničkom molitvom, riječima pozdrava i predstavljanja predavača doc. dr. sc. vlč. Andreja Šegule, profesora pastoralne teologije na Teološkom fakultetu u Ljubljani, koje je uputio kancelar preč. Ivan Poleto. Susretu je nazočio i kardinal Ladislav Nemet, SVD, beogradski nadbiskup i metropolit.

U prvom dijelu susreta predavač vlč. Andrej je naglasio kako je na poziv generalnog vikara mons. Marka Trošta došao u Beograda da održi predavanje – duhovnu obnovu o svećeničkom identitetu i poslanju s naslovom „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni“. Predavač je istakao da je predavanje koncipirao kao promišljanje o ovogodišnjoj korizmi u kontekstu Svete godine koja se slavi ove godine pod geslom Hodočasnici nade i 1700. obljetnice Nicejskog sabora, te ukratko iznio povijest i utemeljenje Svete godine kao i glavne naglaske prvog ekumenskog sabora – Nicejskog sabora, a to je zasigurno formulacija vjerovanja koje je temelj kršćanske vjere. Nastavljajući govor o korizmi predavač je naglasio kako je ona prilika da svaki svećenik sebi postavi pitanje: Tko sam, što sam, u kojem stanju se nalazim?, te dodao da se u tom propitivanju treba bazirati na dvije stvarnosti: vertikala i horizontala. „Što znači vertikala mog duhovnog života? Jednostavno rečeno, to je moj odnos s Bogom. Unutar toga odvija se naše duhovno življenje. Možemo započeti od našeg rođenja. Prisjetimo se riječi proroka Jeremije: „Prije nego što sam te oblikovao u majčinoj utrobi – znao sam te.“ (Jer 1,5) Ova misao naglašava Božje sveznanje i Njegov plan za svakog pojedinca već prije njegovog rođenja. To znači da nas Bog poznaje bolje nego što mi sami sebe poznajemo. Već prije našeg rođenja znao je tko smo i što ćemo postati. Svaki od nas ima posebnu svrhu i poslanje unutar Božjeg plana. Naš je zadatak otkrivati i slijediti taj plan. Dakle, na početku korizmenog vremena ispravno je dodatno produbiti osobni odnos s Bogom“, rekao je vlč. Andrej i dodao da se taj odnos produbljuje kroz molitvu časoslova, osobnu molitvu, čitanje i meditiranje Božje riječi, pokoru i askezu, sakramente (posebno euharistija i sakrament ispovijedi), kako bi mogao biti osjetljiv na potrebe drugih i besprijekorno služio Bogu. Predavač je citirao i poznatog češkog teologa Tomaša Halika koji u svom djelu “Dotakni se rana” piše o sakramentu ispovijedi i naglašava sljedeće: „Prvi korak prema ozdravljenju rana svijeta je naše obraćenje, kajanje, pokora – ili, civilnim rječnikom rečeno, hrabrost da se suočimo s istinom o samima sebi.“ Druga stvarnost o kojoj je predavač govorio je horizontala i ona se odnosi na pastoralnu skrb – odnos prema vjernicima, prema drugima, koju u vremenu korizme svećenik treba posebno „njegovati“ kroz poticanje na molitvu, post, dobra djela i sakramente, a istovremeno da se i on sam više posveti aspektima: služba drugima, izgradnja zajednice, poticanje dijaloga, obrazovanje i kateheza kao i pažnju prema duhovnim i emocionalnim potrebama vjernika. Predavač je nadalje dodao: „Kada pogledamo vertikalu i horizontalu našega života, vidimo da se nalazimo na raskrižju. Mi smo oni koji stoje pred Bogom – vertikala. I mi smo oni koji su poslani ljudima – horizontala. Svi znamo da ćemo biti dobri pastiri samo ako uspijemo održavati ravnotežu između te dvije dimenzije.“ Predavač je govorio o aktivnom postu, postu kada u korizmi odredimo čega ćemo se odreći ili što ćemo raditi i o pasivnom postu, postu u kojemu se ništa ne radi nego svaki dan samo pet minuta stanemo pred Boga i slušamo što nam poručuje i onda u skladu s tim djelujemo. Predavanje je završio savjetima koje je zatražio od jedne redovnice, a ona je poručila: „Volite ljude. Nemojte se bojati govoriti istinu evanđelja i ne trudite se biti simpatični. Nemojte se bojati biti slični Isusu. Primajte terete ljudi i predajte ih Isusu.“

Nakon predavanja uslijedila je dinamična rasprava u kojoj se govorilo o pastoralnom djelovanju, različitim pastoralnim praksama, gdje je i sam predavač iznio neka svoja iskustva iz Slovenije koja mogu poslužiti kao dobre prakse svećenicima Beogradske nadbiskupije. Susret je završen obavijestima o aktualnim događajima i zajedničkim objedom.

KMC