Osvrt na knjigu pape Franje ″Molitva: Dah novog života″

″Molitva je kao susret prijateljâ koji imaju povjerenja i onda kada mnogo toga ne razumiju″; ″Molitva je disanje svega našeg bića″, ″Molitva je sjedinjenje čovjeka s Bogom″…, samo su neke među mnoštvom lijepih i jednostavnih, vjerodostojnih i duboko proživljenih misli o molitvi.

Kršćanska je molitva u isti mah jedinstvena i trojstvena jer je ujedno odnos prema Ocu, Sinu i Duhu Svetomu. Kada molimo, ulazimo u živi i dinamični, preporađajući i životodajni izraz čovjekove nutrine u njezinu odnosu sa svakom osobom Presvetoga Trojstva, čime na posve osobit način sudjelujemo u životu samoga Boga.

″Obitelj koja zajedno moli, ostaje zajedno″, napisao je papa Franjo u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici ″Amoris laetitia″ (″Radost ljubavi″, br. 227). A u dnevnome razmatranju u kapelici Doma svete Marte, 11. oktobra 2018., Papa je rekao: ″U molitvi budite nametljivi. Nemojte se umoriti. […] Molitva je rad: rad koji od nas traži volju, od nas traži postojanost, od nas traži da budemo odlučni, bez srama. Zašto? Zato što kucam na vrata svojeg prijatelja. Bog je prijatelj, a s prijateljima to mogu činiti. Postojana, nametljiva molitva.″

Papine misli o molitvi čitamo u knjizi ″Molitva: Dah novog života″, koja je 2020. objelodanjena u okrilju Kršćanske sadašnjosti. U knjizi su sabrane najznačajnije riječi pape Franje o molitvi, kako bi kršćani s molitvom i u molitvi živjeli osobni odnos s Gospodinom. Posebno mjesto u ovoj zbirci Papinih tekstova zauzimaju kateheze koje je održao na temu ″Očenaša″ na audijencijama srijedom. Nadalje, o Isusu Kristu koji nas poziva na molitvu, govorio je papa Franjo svećenicima, redovnicima i bogoslovima Kube, u Havani 20. septembra 2015. Pritom je uz ostalo rekao:

″Evanđelje nam predstavlja Isusa u dijalogu s Ocem, stavlja nas u središte prisnosti Oca i Sina, koja postaje molitvom. Kad se približio njegov čas, Isus je molio Oca za svoje apostole, za one koji su bili s njim i za one koji će doći (usp. Iv 17,20). Činjenica da, u ključnom trenutku, Isus u svoju molitvu stavlja život svojih, naš život, tjera nas na razmišljanje. I moli Oca da ih sačuva u jedinstvu i u radosti. Isus je dobro poznavao srce svojih, dobro poznaje naše srce. Zato moli, traži od Oca da ih ne obuzme svijest koja se želi izolirati, pobjeći u vlastite sigurnosti, zaštićenosti, u vlastite prostore, u gubljenje zanimanja za život drugih, zatvarajući se u malena ʹkućna poduzećaʹ, koja kvare raznoliki izgled Crkve. Stanja koja vode u individualističku tugu, u tugu koja malo-pomalo otvara prostor ogorčenosti, trajnom jadikovanju, monotoniji: ʹto nije ono što je Bog želio za nas, to nije život u Duhuʹ (apostolska pobudnica ʹEvangelii gaudiumʹ, 2) na koji vas je On pozvao. Zbog toga Isus moli, traži da tuga i osamljenost ne prevladaju u našem srcu. I mi želimo činiti isto, želimo se sjediniti s Isusovom molitvom, s njegovim riječima, kako bismo zajedno rekli: ʹOče sveti, sačuvaj ih u svom imenu… da budu jedno kao i miʹ (Iv 17,11) ʹi da Vaša radost bude potpunaʹ (Iv 15,11).″

Papa Franjo k tome nam kaže da ″Isus ne daje apstraktnu definiciju molitve niti poučava neku učinkovitu tehniku molitve da bi se nešto ʹdobiloʹ. Umjesto toga, On poziva svoje da steknu iskustvo molitve, stavljajući ih izravno u kontakt s Ocem, pobuđujući u njima čežnju za osobnim odnosom s Bogom, s Ocem. Tu se krije novost kršćanske molitve!″

Predgovor knjizi ″Molitva: Dah novog života″ napisao je moskovski patrijarh Kiril, koji upućuje na sklad katolika i pravoslavaca, zapadne i istočne braće u Kristu, na sklad u življenju kršćanske dimenzije susreta s Gospodinom. Kiril, patrijarh Moskve i cijele Rusije, predgovor završava rečenicama:

″Naš svijet, šiban sukobima i neslaganjima, ima veliku potrebu za kršćanskom molitvom. Nužno je da mi, Isusovi sljedbenici, molimo ʹza mir svega svijeta, za postojanost svetih Božjih Crkava i sjedinjenje svihʹ (usp. ʹVeliki zagovorʹ bizantskog obreda). Tijekom susreta s Njegovom Svetosti papom Franjom u Havani 2016. godine, izrazili smo nadu da taj povijesni događaj ʹnadahne kršćane širom svijeta da mole Gospodina s obnovljenim žarom za puno jedinstvo svih njegovih učenikaʹ (ʹZajednička izjavaʹ, 6). Nadajući se da će naš apel i naše molitve odjeknuti, pozdravljam objavljivanje knjige pape Franje o molitvi kao srcu kršćanskog života.″

Na kraju ove vrijedne knjige nalazi se jedan dosad neobjavljen tekst pape Franje, gdje čitamo o ulozi i ʹmjestuʹ molitve u kršćanskome životu. Govoreći o simbolu tijela, papa Franjo kaže:

″U ljudskom tijelu postoje neke bitne funkcije, poput kucanja srca i disanja. / Volim zamišljati kako je osobna i zajednička molitva kršćanâ disanje, kucanje srca Crkve koja ulijeva vlastitu snagu u služenje onoga tko radi, onoga tko uči, onoga tko poučava; koja čini plodnima znanje učenih osoba i poniznost jednostavnih osoba, koja daje nadu za upornost onoga tko se bori protiv nepravde. / Molitva je naše ʹdaʹ Gospodinu, njegovoj ljubavi koja nas dohvaća; ona je prihvaćanje Duha Svetoga koji razlijeva ljubav i život na sve. / Sveti Serafin Sarovski, veliki duhovni učitelj ruske Crkve, rekao je: ʹZadobivanje Duha Božjega istinski je, dakle, cilj našega kršćanskog života, toliko da molitva, bdijenja, postovi, milostinja i druga krjeposna djela učinjena u Kristovo ime nisu drugo nego sredstva toga cilja.ʹ Nismo uvijek svjesni disanja, ali ne možemo prestati disati.″

Završavamo riječima što ih je papa Franjo izgovorio prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, 28. jula 2019.: ″Molitva je dijalog između osoba koje se ljube, dijalog utemeljen na povjerenju, održavan s pomoću slušanja i otvorenosti solidarnoj zauzetosti. Ona je dijalog Sina s Ocem, dijalog djece i Oca. To je kršćanska molitva.″

(vn/kmc)