HomevestiOsvrt na knjigu pape Franje “Deset zapovijedi”

Osvrt na knjigu pape Franje “Deset zapovijedi”

Na slici: “Deset zapovijedi”, knjiga pape Franje

Zapovijed pripada gospodaru, a riječ Ocu.

ʺʹZapiši ove riječiʹ, reče Jahve Mojsiju, ʹjer su one temelji na kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio savez.ʹ / Mojsije ostade ondje s Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploče ispisao riječi Saveza – Deset zapovijedi. / Napokon Mojsije siđe sa Sinajskog brda. Silazeći s brda, nosio je u rukama ploče Svjedočanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost.ʺ (Izl 34, 27-29)

Čuli smo ulomak iz 34. poglavlja ʺKnjige Izlaskaʺ, gdje se spominje deset zapovijedi što ih je Bog dao Mojsiju. Doslovan prijevod s hebrejskoga bio bi ʺdeset riječiʺ, a predaja ih često poznaje pod grčkim nazivom ʺDekalogʺ. Taj izraz nije izvoran jer se u redcima koji prethode citiranom ulomku iz ʺKnjige Izlaskaʺ, također u 34. poglavlju, govori o dvanaest, a ne o deset zapovijedi. Treba također pripomenuti da se ove Božje zapovijedi spominju, uz ʺKnjigu Izlaskaʺ, i u drugim biblijskim knjigama, u sažetcima i naznakama: u ʺLevitskom zakonikuʺ, u ʺPonovljenom zakonuʺ, u ʺPsalmimaʺ te u Hošeinoj proročkoj knjizi. Ove zapovijedi zahtijevaju od čovjeka da izvrši ili da se suzdrži od izvršenja određenih djela koje zakonodavac smatra poželjnim odnosno štetnim i stoga zabranjenim. Posrijedi je svojevrsni popis smrtnih grijeha, zlih čina koji svojom ozbiljnošću i težinom ugrožavaju same temelje zajednice.

Papa Franjo nedavno je napisao i objavio knjigu ʺDeset zapovijediʺ u kojoj tumači ʺdeset riječi za život u puniniʺ. Svega nekoliko mjeseci nakon talijanskog izvornika ʺLe Dieci paroleʺ pojavilo se u maju 2019. hrvatsko izdanje, zahvaljujući nakladnoj kući Verbum iz Splita.

Papa Franjo nas suočava s pitanjem jesu li Božje zapovijedi samo zakon ili sadrže riječ kojom se Bog pobrinuo za nas ljude. ʺJe li Bog gospodar ili Otac?ʺ, pita Papa te podastire odgovor: ʺBog je otac: ne zaboravite to nikada. I u najružnijim situacijama pomislite da imamo Oca koji nas sve ljubi. Jesmo li podložnici ili djeca? Ta je borba neprestano prisutna, u nama i izvan nas: tisuću puta moramo se odlučiti između mentaliteta robova i mentaliteta djece. Zapovijed pripada gospodaru, a riječ Ocu.ʺ Vrijedi nadalje citirati rečenice s ovitka knjige:

ʺKada se govori o Deset Božjih zapovijedi, svi pomišljaju na vraćanje korak unatrag u svijet legalizma i nametanja zabrana. Ničega od svega toga nema u katehezama koje je papa Franjo posvetio temi Deset zapovijedi – Deset riječi, kako čitamo u Knjizi Izlaska 20,1 – i koje su sabrane u ovoj knjizi. Sveti Otac doslovno mijenja perspektivu: zapovijedi se više ne promatraju kao zabrane, nego kao ʹriječiʹ slobode. / Stavljajući svaki pojedini dio Dekaloga u odnos prema Isusu Kristu, dok nam Papa pomaže da bolje razumijemo pojedine zapovijedi, zapravo bolje upoznajemo Krista, sve bolje zapažamo ono što u našoj nutrini odgovara tomu Licu. Kao da se sve izrečeno čini našim, ne nečim stranim nego sukladnim s nama, što duboko u sebi prepoznajemo kao istinito. / U sebi pronalazimo upisan, kao probuđen, zakon ispisan na dvije kamene ploče. I to ne da bismo osjećali dužnost, nego želju. Ne kako bi nas se prisililo na shemu, nego kako bi nam se dopustilo da budemo ono što jesmo. / Ove kateheze ukazuju tako na put života i stvaraju privlačnost prema promjeni, a ne osjećaje krivnje. One, po riječima don Fabija Rosinija iz predgovora knjizi, pobuđuju ʹnašu volju da živimo i ljubimo, da budemo slobodni, autentični, odrasli, puni ljubavi, vjerni, velikodušni, iskreni i lijepiʹ.ʺ

U katehezi što razmatra Petu riječ Dekaloga koja glasi ʺNe ubij!ʺ, papa Franjo nas poziva da ne povrijedimo život drugih ljudi ili vlastiti, jer ʺčovjek nosi u sebi Božju sliku i Bog ga beskrajno ljubi bez obzira na okolnosti u kojima je pozvan na životʺ. Papa napominje da nevino dijete možemo uvrijediti jednom jedinom neprimjerenom riječju, da gesta hladnoće biva dovoljnom da povrijedi ženu, a srce mladoga čovjeka možemo slomiti uskrativši mu povjerenje. ʺDa bi se uništilo čovjeka, dovoljno ga je ignorirati. Ravnodušnost ubija. To je isto što i čovjeku reći: ʹTi si mrtav za meneʹ jer si ga ubio u svojemu srcu. Ne ljubiti je prvi korak prema ubojstvu, a ne ubiti je prvi korak prema ljubaviʺ, rekao je papa Franjo na općoj audijenciji 17. oktobra 2018. te nastavio:

ʺNa početku Biblije čitamo onu strašnu rečenicu koja je izišla iz usta prvoga ubojice, Kajina, nakon što ga je Gospodin pitao gdje mu je brat. Kajin odgovara: ʹNe znam… Zar sam ja čuvar brata svoga?ʹ (Post 4,9). Tako govore ubojice: ʹto se mene ne tičeʹ, ʹto su tvoji problemiʹ i slično. Pokušajmo odgovoriti na ovo pitanje: jesmo li čuvari naše braće? Naravno da jesmo! I to je put života, to je put neubijanja. / Ljudski život treba ljubav. A koja je ljubav autentična? Ona koju nam je Krist pokazao, to jest milosrđe. Ljubav bez koje ne možemo živjeti jest ona koja oprašta, koja prihvaća onoga koji nam je učinio zlo. Nitko od nas ne može opstati bez milosrđa, svi trebamo oproštenje. Dakle, ako ubiti znači uništiti, oduzeti život, ukloniti nekoga, tada ne ubiti znači brinuti se, prepoznati nečiju vrijednost, uključivati. I opraštati. / Nitko ne može sebe sama obmanjivati misleći: ʹDobar sam jer ne činim nikakvo zlo.ʹ Mineral ili biljka odlikuju se tom vrstom postojanja, ali ne i čovjek. Čovjek – muškarac ili žena – ne. Od muškarca i žene traži se više. Postoji neko dobro koje treba činiti, pripremljeno za svakoga od nas, svaki od nas ima svoje vlastito, po kojemu postajemo u punini to što jesmo. ʹNe ubijʹ je apel na ljubav i milosrđe, to je poziv da živimo po Gospodinu Isusu koji nam je dao život i uskrsnuo za nas. Jednom smo zgodom, ovdje na Trgu, svi zajedno ponovili rečenicu jednoga sveca o tome. Možda će nam pomoći: ʹDobro je ne činiti zlo. Ali nije dobro ne činiti dobro.ʹ Uvijek moramo činiti dobro. Ići uvijek iznad.ʺ

(rv/kmc)

FOLLOW US ON: