Osvrt na knjigu pape Franje “Ima đavla: Kako djeluje, kako ga nadvladati”

Papa Franjo upozorava: ʺĐavao jest i u dvadeset i prvom stoljeću. I ne smijemo biti naivni. Iz evanđelja moramo naučiti kako se boriti protiv njega.ʺ

U Bibliji, svetoj knjizi ili, bolje rečeno, zbirci svetih knjiga židovstva i kršćanstva, dakle u Starome i Novome zavjetu zajedno, riječ ʺđavaoʺ spominje se gotovo šezdeset puta, računajući sve njezine izvedenice. Kada bi se tomu pribrojile istoznačne ili sličnoznačne riječi kao ʺBeelzebubʺ, ʺSotonaʺ, ʺZliʺ, ʺzloduhʺ i slično, pojavnost bi bila višestruko veća. U 12. poglavlju ʺEvanđelja po Matejuʺ čitamo:

ʺTada mu [Isusu] donesoše opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda. I sve ono mnoštvo zapanjeno govoraše: ʹDa ovo nije sin Davidov?ʹ A farizeji čuvši to rekoše: ʹNe može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebubu, poglavici đavolskom.ʹ / A on, znajući njihove misli, reče im: ʹSvako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati. Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo? I ako ja po Beelzebubu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.ʹʺ (Mt 12, 22-28)

Danas, kada smo već podosta zakoračili u 21. stoljeće, ima kršćanskih vjernika, među njima i katoličkih svećenika, koji ne priznaju postojanje đavla smatrajući taj koncept prevladanim, anakronim. Oni tumače da je riječ o simboličkom izražavanju, a ne o stvarnom đavlovu postojanju. A đavao je od postanka svijeta opasni lukavac, prijetvornik, zavodnik. Često se može čuti i pročitati kako je njegova najveća pobjeda uvjeriti ljude da zapravo ʺne postojiʺ, jer tako će mu ljudske duše u svojoj neopreznoj povodljivosti postati lakim plijenom. Pritom lukavac đavao ne preže ni od čega, pa ni od zloporabe Svetoga pisma. ʺI đavʹo može citirati Sveto pismo za svoje potrebeʺ, napisao je William Shakespeare u drami ʺMletački trgovacʺ.

A papa Franjo upozorava: ʺĐavao jest i u dvadeset i prvom stoljeću. I ne smijemo biti naivni. Iz evanđelja moramo naučiti kako se boriti protiv njega.ʺ To čitamo na ovitku knjige ʺIma đavlaʺ, kojoj je podnaslov ʺKako djeluje, kako ga nadvladatiʺ. Autor je papa Franjo, a hrvatsko izdanje objelodanjeno je 2019. u nakladi Kršćanske sadašnjosti. Na ovitku je nadalje istaknuto:

ʺOva knjiga sadržava sve tekstove u kojima je papa Franjo govorio o đavlu i njegovom djelovanju u svijetu, od 1999. (kada je bio biskup Buenos Airesa) do danas. Iznenađujuća antologija u kojoj sadašnji papa razmišlja o đavlovom postojanju, ali ponajprije upozorava na njegovo djelovanje u različitim područjima svagdanjega društvenog i političkog života, prepoznavajući ga iza zala koja u svijetu pogađaju siromašne i manje siromašne. To papu navodi da sa sigurnošću potvrdi nešto što je u medijima odjeknulo kao senzacija: IMA ĐAVLA, ĐAVAO POSTOJI!ʺ

Diego Manetti, urednik knjige, popraćuje svaki Papin tekst o đavlu odgovarajućim odlomkom iz kršćanske tradicije, jasno pokazujući kako se tematika o Sotoninu djelovanju provlači cijelom poviješću Crkve, od doba velikih otaca do prošlostoljetnih koncilskih izjava. Papa Franjo nije napisao neku teorijsku i apstraktnu demonologiju, nego vodič koji na konkretnim primjerima prikazuje kako đavao djeluje i kako vjernik mora bdjeti nad svojim spasenjem. U knjizi se nalazi crkveni nauk, kao i nauk drugih papa koji su govorili o đavlu i opasnostima što od njega prijete čovjeku i svijetu.

Nastojeći odgovoriti na pitanje kako vojevati protiv zloduha, Diego Manetti objašnjava da se Jorge Mario Bergoglio, bilo kao nadbiskup bilo kao papa, doista ne zaustavlja na argumentima koji bi trebali poslužiti kao nekakvi ʺdokaziʺ ili razlozi što govore u prilog đavlova postojanja – barem da bi uzvratio onim klevetnicima koji govore kako bi se danas konačno trebalo osloboditi tih vjerovanja iz, kako se može čuti, ʺsrednjega vijekaʺ – nego se nadbiskup i zatim papa Bergoglio radije osvrće na đavlovo djelovanje u svijetu. Manetti postavlja pitanje zašto Bergoglio tako postupa te objašnjava:

ʺZato što je uvjeren da su posljedice Sotonina djelovanja općenito svima očite – i da je doista dovoljno pogledati tu spiralu mržnje i nasilja, kojih kao da je sve više u današnjem svijetu, kako bismo se uvjerili da zlo postoji – i da je nužan korak koji valja učiniti priznati tko je iza te eksplozije zla. Samo tako moći ćemo prepoznati pravi konačni uzrok boli, trpljenja, tjeskobe, grijehâ koji zarobljuju srce današnjeg čovjeka, koji traži da mu se pruži primjereni odgovor.ʺ

Srce svakoga kršćanina pozornica je borbe protiv carstva Sotonina. Svaki put kad nas Otac privuče k Isusu, tu je ʺjedan drugi koji započne ratʺ, istaknuo je papa Franjo u propovijedi na kraju koje je zaključio da svaki kršćanin treba napraviti ispit savjesti i zapitati se: ʺOsjećam li tu borbu u svojem srcu?ʺ, taj sraz ʺizmeđu vlastite udobnosti i služenja drugima, između lagodne zabave i molitve te klanjanja Ocu, između dviju stvari tako različitih?ʺ Osjećam li ʺspremnost da činim dobroʺ? ʺVjerujem li da je srce Isusovo ganuto nad mojim životom? Ako ja to ne vjerujem, moram mnogo moliti da to uzvjerujem, da mi bude udijeljena ta milostʺ, zaključno je istaknuo papa Franjo.

U knjizi ʺIma đavlaʺ Papa govori o korijenima zla u kulturi postmoderne, kumirima koji donose smrt, demonima gorčine i srdžbe, zatim o duhu lijenosti, proturječju između svjetla i tame, demonu kao ocu nesloge, đavlu koji progoni Crkvu, o zamamnosti udobnijeg puta, k tome o napasti brbljanja i ogovaranja, o tri stupnja u zavođenju, napasti svjetovnosti, Sotoni kao licemjernom laskavcu, o tome kako se suprotstaviti napasti te o brojnim drugim temama koje objašnjavaju na koji način đavao djeluje te nas poučavaju i usmjeravaju kako ga nadvladati.

Ova knjiga odličan je primjer neposredne komunikacije pape Franje i njegova dara da naizgled apstraktne i naoko nevidljive stvarnosti približi i učini vidljivima u našim životima. Papina poruka prožeta je nadom i prodahnuta vjerom u Isusa Krista, koji je, svodeći đavlovo djelovanje na zamamnosti tjelesnog i na ʺduh svijetaʺ, rekao, kao što nam prenosi Ivan u svojemu Evanđelju: ʺTo vam rekoh / da u meni mir imate. / U svijetu imate muku, / ali hrabri budite – / ja sam pobijedio svijet!ʺ (Iv 16, 33).

(rv/kmc)