HomeNadbiskupovi govoriOtvaranje Prve sinode Beogradske nadbiskupije: Propovijed nadbiskupa Hočevara

Otvaranje Prve sinode Beogradske nadbiskupije: Propovijed nadbiskupa Hočevara

Otvaranje Prve sinode Beogradske nadbiskupije

Beograd, 30. 11. 2019.

Sv. misa u čast svetom Andriji

 

Uvodni pozdrav

Neizreciva tajna Euharistije, koju – nakon svečanog i simboličnog sinodalnog pristupanja oltaru Gospodnjem – radosno započinjemo, označava najviši vrh spasenjske povijesti i nenadmašivi događaj čitavoga svemira! „Divno si nas, Gospodine, sazdao, a još divnije obnovio“, u svekolikoj radosti pjeva božićna liturgija. U taj veličanstveni proces obnove mi ovim činom Euharistije ulazimo kao Crkva Beogradska. Božja nas riječ i Njegov spasenjski čin hoće upravo konstituirati u to sakramentalno oruđe obnove.

Zato sve vas svećenike, redovnike, redovnice, Bogu posvećene osobe, odgovorne u različitim udrugama, predstavnike župa i zajednica, najsrdačnije pozdravljam. Vi se danas konstituirate u nov organ i događaj naše mjesne Crkve, koji treba doprinijeti obnovi čitave Nadbiskupije. Zato smo nadasve zahvalni što ovaj naš čin prati sam osobni izaslanik Njegove svetosti pape Franje, apostolski nuncij mons. Luciano Suriani. Eccelenza reverendissima, con gioia e riconoscenza salutiamo la Sua presenza tra di noi e la preghiamo di rivolgerci la parola in nome del Santo Padre alla fine di questa celebrazione. Grazie e benvenuto!

Braćo i sestre, da bismo doista postali oruđe Božje ljubavi za obnovu naše mjesne Crkve, ponizno priznajmo svoje grijehe, pozivajući u pomoć Blaženu Djevicu, svece i svetice Božje, a na poseban način naše zaštitnike…

 

HOMILIJA: Srce, koje vjeruje i usta, koja progovaraju

Braćo i sestre, dragi sinodalci! Za vrijeme samoga svečanog čina otvaranja Prve sinode naše Nadbiskupije u sinodalnoj dvorani, svatko će od nas bit osobno pozvan po imenu. Crkva nas upućuje da na taj poziv s velikim poštovanjem ustanemo i u stvarnoj vjeri progovorimo: „Evo me“, priklonivši se Križu i Evanđelju! Ne radi se o nekakvom psihološkom treningu niti stegovnom propisu. Svi ćemo mi tim obrednim pozivanjem u svome redovitom svakodnevnom kršćanskom pozivu primiti i novi poziv, poziv sinodalca Beogradske nadbiskupije. Taj je poziv pravi odjek onoga poziva koji je sam Krist Gospodin jednoga dana uputio ribaru Andriji. Kristov poziv i Andrijin odgovor, koji tvore predivnu simfoniju Božje i ljudske slobode, preobratio je ne samo životni put ribara Andrije, nego je u toj simfoniji slobode obogaćen čitav svijet, čitava povijest. U tome trenutku poziva i odgovora rađa se zbor apostola, osniva se konkretno novi i vječni savez, a čitava svjetska povijest bilježi otad neopisivu i neviđenu novost u kozmičkoj stvarnosti.

„Ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin i srcem vjeruješ da Ga je Bog uskrisio od mtrvih, bit ćeš spašen“, čuli smo u drugom čitanju Pavlove poslanice Rimljanima; novozavjetni pisac zatim nastavlja: „Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava!“ (Rim 10, 9–0).

Gledajte, predraga braćo i sestre, dragi sinodalci, kako sveti Pavao samo dalje tumači ono što već naučava veliki Mojsije, Mojsije koji svoj narod izvodi iz egipatskog ropstva i uvodi u Obećanu zemlju – i upravo to i jest zadaća sinode. On kaže: „Blizu ti je Riječ, u tvojim ustima i u tvom srcu.“ Zato, kaže on, tu riječ ne treba tražiti visoko, ne treba se penjati u neopisive visine niti ploviti do nakraj mora (usp. Pnz 10, 1–4). Naprotiv: budi u sebi – saberi se u svome srcu, gdje ti Bog govori i razotkriva se. Budi u svome srcu – da uzmogneš biti stvarno slobodan… Savjest je naime u tebi svetište, gdje struji božanska stvaralačka i spasenjska snaga. To znači da Bogu možeš u vjeri odgovarati: „Evo me!“

Biblija nas, dakle, uvodi u potpuno novi svijet: u svijet najdubljih i neopisivih prostranstva slobode i jedinstva Stvoritelja i stvorenja. To je svijet najkreativnije slobode i svijet najjsnažnije sinergije. Čuti poziv i odgovoriti na njega – samo to stvara obnovljeni svijet. Samo to stvara autentičnu kulturu u kojoj je riječ beskonačno sveta i ujedno zahtijeva da svaku riječ izgovaramo s beskrajnom svetošću. Taj svijet i taj duh, koji usta i srce stvaraju iz žive vjere, prije je sve drugo negoli isprazna brbljavost i zavodljivost današnjeg svijeta… te toliki „rijalitiji“ modernih medija.

Dakle: srce koje vjeruje i usta koja ispovijedaju sadržaje vjere – a samo vjera gleda i vidi nevidljivi svijet, dakle našu budućnost – to je jedini put do obnove. To je i suština sinode: iz vjere srca progovarati, ispovijedati, ukazivati, savjetovati, odlučivati, činiti. Što je dublja naša vjera i u što većoj duhovnoj slobodi budemo progovarali, to više će Utjelovljena Riječ Krist Gospodin iz nas, iz naše sinode konstituirati organ obnove. Neka prvozvani apostol Andrija bude svima nama nadahnuće i uzor kako izvršiti Prvu sinodu. Okupljeni smo, nadalje, u našoj prvoj crkvi, u našoj prvoj katedrali, da bismo zaživjeli iskonski duh pozivanja, odgovaranja, rasta apostolske zajednice i širenja Božjega kraljevstva.

Kako je zato, draga braćo i sestre, znakovita i ova činjenica: u vrijeme naših sinodalnih zasjedanja obnavlja se i naša sadašnja katedrala. Neka nam Duh Božji podari da naša obnova bude cjelovita: u našem duhovnom i nevidljivom, ali i našem apostolskom i crkvenom životu! Amen

+ Stanislav Hočevar

FOLLOW US ON: