Papa Franjo: Korupcija je zlo koje ubija pojedinca i čitavo društvo
To je najčešći govor mafije, proces smrti koji prekida suživot ljudi, podupire zločin i u konačnici uništava pobornike. Sve je to korupcija, po mišljenju pape Franje koji o tom društvenom zlu govori u predgovoru knjizi-intervjuu kardinala Petera Turksona. Knjiga nosi naslov „Korozija“, a uredio ju je Vittorio V. Alberti. Upravo je korupciji posvećena i međunarodna rasprava koja je održana jučer,15. juna, u Vatikanu, a koju je organizirao Dikasterij za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, u suradnji s Papinskom akademijom društvenih znanosti.
Sveti Otac u predgovoru ponovno razmišlja o jednom od zala na koje najviše upozorava tijekom cijeloga svojeg papinstva, a čije ‘metastaze’ – kako je napisao u predgovoru – napadaju unutarnje stanje osobe, kao i čitavo društvo. Papa Franjo polazi od ‘tri odnosa’ koji obilježavaju ljudski život: od onoga s Bogom, onoga s bližnjim, i onoga s okolišem. Kada je čovjek čestit – napomenuo je – on tada živi odgovorno za opće dobro. Naprotiv, čovjek koji popusti korupciji pada, a protudruštveno ponašanje na koje navodi korupcija završava prekidanjem odnosâ. Kidaju se stožeri suživota s ljudima, a posebni su interesi poput otrova koji kaljaju opću perspektivu.
„Korupcija smrdi“ – istaknuo je papa Franjo prigodom pohoda napuljskoj četvrti Scampiji prije više od dvije godine. Tog se pojma na sličan način prisjetio i u ovom predgovoru. Korumpirana je osoba zapravo osoba koja odašilje neugodan miris truloga srca, koje je u temelju iskorištavanja, propadanja, društvene nepravde i nedostatka uslugâ potrebnih ljudima; onoga koje je u korijenu ropstva, nebrige za gradove, za opće dobro, za prirodu – istaknuo je Papa.
Korupcija je oblik psovke – istaknuo je papa Franjo – ona je oružje, najčešći jezik mafijâ, proces smrti koji potiče kulturu smrti kod onih koji smišljaju zločine. A danas, kada je vrlo teško samo zamisliti budućnost, korupcija prijeti i nadi u moguće poboljšanje – primijetio je Papa te, izrazivši zadovoljstvo analizom kardinala Turksona o toj pojavi, ponovno upozorio Crkvu na najopasniji oblik korupcije, odnosno na duhovnu svjetovnost, mlakost, prijetvornost, trijumfalizam, i osjećaj ravnodušja.
Papa Franjo završava predgovor podsjećajući na apsolutnu ljepotu mjestâ u Vatikanu iz kojih piše. I ljepotu ne naziva „kozmetičkim dodatkom“ nego nečim što u središte stavlja ljudsko biće. Ta se ljepota ima spojiti s pravednošću; – istaknuo je – stoga korupciju valja shvatiti i prokazati, te pokazati volju da milosrđe dođe do izražaja nad ograničenošću, znatiželja i kreativnost nad bezvoljnim umorom, i ljepota nad ništavilom. Korumpirana osoba zaboravlja moliti oprost, jer je umorna i sita, ravnodušna i puna sebe – napisao je papa Franjo te na kraju istaknuo – Crkva i kršćani, ali i nekršćani, ujedinjeni, mogu biti ‘pahulje snijega’ koji stvaraju lavinu novog humanizma.
(rv/kmc)
