Papa Franjo na općoj audijenciji: Bratstvo je izazov za Irak i za čitavi svijet

Apostolsko putovanje u Irak: susret s premijerom

U središtu su jučerašnje opće audijencije bile slike i riječi vezane za 33. apostolsko putovanje pape Franje. Osjetio sam snažno pokorničko obilježje tog hodočašća – rekao je Papa – Istodobno sam oko sebe vidio radosni doček Kristova glasnika

Papine su misli na današnjoj općoj audijenciji, održanoj u biblioteci apostolske palače, bile posvećene Iraku, zemlji koju je posjetio od 5. do 8. marta. Gospodin mi je dao da prošlih dana posjetim Irak, ostvarujući tako naum svetoga Ivana Pavla Drugoga. Nikada nije nijedan papa bio u Abrahamovoj zemlji; Providnost je htjela da se to dogodi sada, kao znak nade nakon godinā rata i terorizma, i tijekom teške pandemije.

Nakon tog pohoda moja je duša puna zahvalnosti. Zahvalnosti Bogu i svima onima koji su ga učinili mogućim – rekao je Papa te spomenuo iračkoga Predsjednika; iračku Vladu; patrijarhe i biskupe, zajedno sa svim služiteljima i vjernicima pojedinih Crkvi; te vjerskim vlastima, počevši od velikoga ajatolaha Al Sistanija, s kojim je – kako je kazao – imao nezaboravan susret u njegovoj rezidenciji u Najafu.

Crkva u Iraku je Crkva mučenica u dijelu svijeta u kojemu se vide još uvijek otvorene rane, i gdje se mogu čuti svjedoci dramatičnih zbivanja. Snažno sam osjećao pokornički smisao tog hodočašća – napomenuo je Papa te primijetio – nisam se mogao približiti tom izmučenom narodu, toj mučeničkoj Crkvi, ne uzimajući na sebe, u ime Katoličke Crkve, križ koji oni nose već godinama; veliki križ, poput onoga postavljenoga na ulazu u Qaraqosh. Posebno sam to osjetio gledajući još uvijek otvorene rane od razaranjā, a još više susrećući i slušajući svjedoke koji su preživjeli nasilje, progone, izgnanstvo…

Međutim, ni velike muke i duboke patnje ne mogu prevladati nad riječju života, nad svjedočenjem istinske nade – primijetio je Papa te dodao – Istodobno sam oko sebe vidio radost zbog dolaska Kristova glasnika; vidio sam nadu koja se otvara obzoru mira i bratstva, sažetoga u Isusovim riječima koje su bile moto tog pohoda: „Svi ste vi braća“ (Mt 23,8). Tu sam nadu uočio u govoru Predsjednika Republike, našao sam ju u brojnim pozdravima i svjedočanstvima, u pjevanju i gestama ljudi. Pročitao sam ju na ozarenim licima mladih i u živahnim očima starijih osoba.

Povijest Iraka, kao i brojnih drugih zemalja potresenih sukobima, pokazuje da je put bratstva odgovor koji valja dati na tragediju rata – primijetio je Papa. Irački narod ima pravo živjeti u miru, ima pravo ponovno pronaći dostojanstvo koje mu pripada. Njegovi su vjerski i kulturni korijeni tisućljetni; Mezopotamija je kolijevka civilizacije; Bagdad je u prošlosti bio vrlo važan grad koji je stoljećima imao najbogatiju knjižnicu na svijetu.

Što ju je uništilo? – upitao je Papa te istaknuo – Rat. Rat je uvijek čudovište koje se, promjenom epoha, preobražava i nastavlja proždirati čovječanstvo. Ali, odgovor na rat nije drugi rat, odgovor na oružje nije drugo oružje. Stoga sam se upitao: tko je teroristima prodavao oružje? Tko danas prodaje oružje teroristima koji uzrokuju krvoprolića u drugim krajevima? Želio bih da netko odgovori na to pitanje. Odgovor je bratstvo. To je izazov za Irak, ali ne samo za njega; izazov je za brojna područja sukoba i, u konačnici, bratstvo je izazov za cijeli svijet – istaknuo je Papa.

Hoćemo li biti sposobni promicati bratstvo ili ćemo nastaviti s logikom kojom je započeo Kain, odnosno s ratom? – upitao je Papa te se vratio uspomenama iz Iraka. Tako se u mislima vratio u Dolinu Ura, Abrahamovu zemlju, gdje je odjeknula molitva kršćana i muslimanā, zajedno s predstavnicima drugih religija. Abraham je otac u vjeri, jer je poslušao glas Boga koji mu je obećao potomstvo, ostavio je sve i krenuo na put. Bog je vjeran svojim obećanjima – napomenuo je Papa – te i danas vodi naše korake mira, vodi korake onoga tko hodi zemljom upravljajući pogled prema nebu. U Uru, stojeći zajedno pod onim svijetlim nebom, istim nebom u kojemu je naš otac Abraham vidio nas, svoje potomstvo, učinilo nam se da u srcima ponovno odjekuje ona rečenica: Svi ste vi braća.

Papa Franjo se potom spomenuo susreta u siro-katoličkoj katedrali u Bagdadu gdje je – kako je podsjetio – 2010. godine, tijekom svete mise ubijeno 48 osoba, među kojima dva svećenika. Crkva je u Iraku mučenička Crkva, a u tom je hramu, koji u kamenu nosi upisan spomen na te mučenike, odjeknula radost susreta; moje divljenje zato što sam među njima stapalo se s njihovom radošću zbog toga što je Papa s njima.

Poruku bratstva uputili smo iz Mosula i Qaraqosha, na rijeci Tigrisu, u blizini ruševina vrlo stare Ninive – rekao je Papa spominjući se mjesta potresenih mržnjom fundamentalilsta, zbog koje su mnogi napustili dom, svoja naselja, svoje projekte. Ali ne i nadu u povratak. Okupacija ISIS-a prouzročila je bijeg tisuća i tisuća stanovnika, među kojima brojnih kršćana različitih vjeroispovijesti i drugih progonjenih manjina, posebno jezida.

Uništen je stari identitet tih gradova. Sada se uz mnogo muke nastoji obnoviti; muslimani pozivaju kršćane da se vrate, te zajedno obnavljaju crkve i džamije – rekao je Papa te potaknuo sve da nastave moliti za tu našu braću i sestre koji su tako izmoreni, da imaju snage za ponovni početak. Misleći na mnoge Iračane koji su emigrirali želim im reći: sve ste ostavili, kao Abraham; čuvajte poput njega vjeru i nadu, i budite tkalci prijateljstva i bratstva tamo gdje jeste, i ako možete, vratite se – potaknuo je Papa.

Poruka bratstva upućena je i s dva euharistijska slavlja. Onoga u Bagdadu, slavljenom na kaldejskom obredu, i s onoga u Erbilu – kazao je papa Franjo te dodao – Nada Abrahama i njegova potomstva ostvarila se u otajstvu koje smo slavili, u Isusu, Sinu kojega Bog Otac nije poštedio nego ga je darovao za spas svih ljudi. On nam je, svojom smrću i uskrsnućem, otvorio put do obećane zemlje, u novi život gdje su suze obrisane, rane iscijeljene, a braća pomirena.

Na kraju je Papa potaknuo na molitvu za Irak u kojemu, unatoč svemu, simbol otpornosti i budućnosti i dalje donosi plod. Draga braćo i sestre, zahvalimo Bogu za taj povijesni posjet  i nastavimo moliti za tu zemlju i za Bliski istok. U Iraku, unatoč tutnjavi razaranja i oružja, palme, simbol zemlje i njezine nade, nastavile su rasti i donositi plod. Tako je i s bratstvom; nije bučno, ali je plodonosno i daje nam da rastemo. Neka Bog, koji je mir, podari Iraku, Bliskom istoku i čitavom svijetu budućnost bratstva! – poželio je na kraju papa Franjo.

(vn/kmc)