HomevestiPapa Franjo. Naša zvanja imaju korijenje u zemlji i srce na nebu

Papa Franjo. Naša zvanja imaju korijenje u zemlji i srce na nebu

Nakon što je posjetio katedralu u Trujillu u Peruu i položio cvijeće pred Gospu, papa Franjo je u subotu otišao u bogoslovno sjemenište gdje se susreo sa svećenicima, redovnicima i redovnicama i bogoslovima. Obraćajući im se, Papa je naglasio da će njihova zvanja imati uvijek dvostruku dimenziju, korijenje u zemlji i srce na nebu. Kada bude nedostajala jedna od te dvije dimenzije, njihov će život malo po malo propadati.

Iz sjećanja i vrlina rađa se vjera koja nas podržava u vremenu i povijesti kako bismo rasli i donosili plodove – rekao je Sveti Otac prisutnima i nastavio – trebamo biti duboko svjesni da se sjećanje bavi prošlošću kako bi pronašlo žilu koja je stoljećima napajala srca učenika i na taj način prepoznaje Božji prolaz kroz život njegovog naroda. Sjećanje na obećanje koje je Bog dao našim ocima, kada ostane živo među nama, uzrok je naše radosti. Upravo iz tog bogatstva sjećanja – rekao je Papa – proizlaze vrline: radosna svijest o sebi, sjećanje na vrijeme vlastitog poziva i zarazna radost.

Sveti Otac se poslužio primjerom Ivana Krstitelja istaknuvši da je imao duboku svijest da je samo onaj koji “najavljuje”. Znao je da je njegovo poslanje pokazati put, započeti procese, otvoriti prostore, navijestiti da dolazi Drugi koji će donijeti Duha Božjega. Mi Bogu posvećene osobe – rekao je papa Franjo – nismo pozvani nadomjestiti Gospodina, niti svojim djelima, niti svojim poslanjem, niti nebrojenim aktivnostima koje moramo činiti. Jednostavno, od nas se traži da radimo zajedno s Gospodinom.

Kako se boriti protiv napasti da se osjećamo previše važni? – upitao je Papa i dao savjet: treba naučiti smijati se samima sebi jer nam to daje duhovnu snagu da stanemo pred Gospodina s vlastitim ograničenjima, pogreškama i grijesima, ali i s vlastitim uspjesima i radošću zbog spoznaje da je On pored nas. Netko bi mogao reći: dobro, ali zar nemate neki lijek – primijetio je Sveti Otac i dodao – da, imam, dvije tablete koje jako pomažu: prva je razgovarati s Isusom, s Gospom i tražiti milost da budemo radosni zbog stvarne situacije, a druga je gledati se u ogledalu, ne narcistički, nego kao lijek smijati se samom sebi i radovati se zbog spoznaje o sebi.

Citirajući Ivanovo evanđelje gdje se apostol prisjeća točnog vremena svojeg susreta s Isusom, papa je Franjo pozvao nazočne da se prisjećaju kada su bili taknuti Kristovim pogledom jer kada zaboravimo na to vrijeme, zaboravimo na svoje podrijetlo, na svoje korijene i gubeći te temeljne koordinate isključujemo najdragocjeniju stvar koju posvećena osoba može imati, a to je Gospodinov pogled. Dopustite da vas gleda – rekao je Papa i protumačio – poziv koji se ne može zaboraviti rađa se iz duboke, milosrdne ljubavi koja je taknula našu nutrinu da bismo išli služiti drugima poput Isusa Krista.

Božji narod ima njuh i zna razlikovati tko je bogat sjećanjem, a tko je izgubio sjećanje – naglasio je Sveti Otac i potaknuo – ne zaboravite i nemojte prezirati jednostavnu vjeru svojeg naroda. Znajte prihvatiti, pratiti i poticati susret s Gospodinom. Nemoje biti profesionalci svetoga koji zaboravljaju na svoj narod odakle vas je doveo Gospodin. Nemojte izgubiti sjećanje i poštovanje prema onima koji su vas naučili moliti.

Služeći se primjerom apostola Andrije, papa Franjo je podsjetio da je Andrija svoje poslanje započeo od svojih najbližih, od svojeg brata Šimuna, gotovo kao nešto prirodno, ižaravajući radost. To je najbolji znak da smo otkrili Mesiju. Radost je stalna u srcu apostola i vidimo ju u snazi kojom Andrija povjerava svojem bratu: „Susreli smo ga!“ Dakle, radost evanđelja ispunja srce i nutarnji život onih koji susreću Isusa.

Da bismo se suprotstavili ovom svijetu koji vodi u podijeljenost, zatvorenost i samoću, moramo biti tvorci i proroci u zajednici – rekao je Papa i naglasio – nitko se ne spašava sam. Podijeljenosti i zatvorenosti nisu nešto što se primjećuje samo vani u svijetu, nego podjele, ratove, zatvorenosti koje nam čine toliko zla, živimo i mi u svojim zajednicama.

One koji moraju upravljati molim da ne budu samodostatni, nastojte voditi brigu o svojoj braći, činite tako da im bude dobro, jer dobro je zarazno – rekao je Sveti Otac i upozorio – ne smijemo pasti u zamku vlasti koja se pretvara u vlastodržje. Veliku pažnju moramo posvetiti dijalogu između mladih i starih svećenika. Treba nam dijalog među različitim generacijama koji obogaćuje jedne i druge osobito zbog onih koji su odmakli u godinama – zaključio je Papa.

(rv/kmc)

FOLLOW US ON: