Papa Franjo u poruci za Svjetski dan misija: Svi smo pozvani svjedočiti

Misionarka u Južnom Sudanu

“Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo“ – riječi su iz Djela apostolskih koje su nadahnule temu poruke pape Franje za 95. svjetski dan misija koji se slavi u oktobru. Pandemija je donijela žalost i razočaranje, napisao je te istaknuo da su Crkvi danas potrebna srca sposobna ići na periferije svijeta

Sve nas u Kristu podsjeća da mu svijet u kojemu živimo i njegova potreba za otkupljenjem nisu tuđi, i čak nas poziva da se osjećamo aktivnim dijelom toga poslanja; nitko se ne može osjećati stranim ili dalekim u odnosu na tu samilosnu ljubav – napisao je papa Franjo u poruci za ovogodišnji, 95. svjetski dan misija koji će se slaviti u oktobru.

Papa je u poruci podsjetio na vremena prvih kršćana, koja nisu bila laka. Započinjali su svoj vjerski život u sredini koja im nije bila sklona nego čak i opasna. Marginalizacija i zatočeništvo isprepletalo se s unutarnjim i vanjskim otporom. Međutim, sve ih je to poticalo da svaku nepriliku, suprotnost i teškoću pretvore u prigodu za poslanje. Ograničenosti i prepreke postale su povlašteno mjesto za pomazanje svih i svega Gospodinovim Duhom. Ništa i nitko nije mogao ostati izvan osloboditeljskoga navještaja – istaknuo je Papa.

Ni sadašnji povijesni trenutak nije lagan – dodao je te govoreći o pandemiji istaknuo da je širenje virusa pokazalo i povećalo žalost, samoću, siromaštvo i nepravde zbog kojih su mnogi već trpjeli. Osim toga, otkrilo je naše lažne sigurnosti, podjele i polarizacije koje nas tiho uništavaju. Najslabiji i najranjiviji još su jače osjetili svoju slabost i ranjivost. Vidjeli smo obeshrabrenost, razočaranje, muku – primijetio je Papa – čak je i konformistička gorčina, koja oduzima nadu, osvojila naše poglede.

Ali, upravo u vremenu kao što je ovo – napomenuo je – hitno je potrebno poslanje suosjećanja, sposobno od potrebne udaljenosti učiniti mjesto susreta, skrbi i promicanja. U sadašnjim su prilikama hitno potrebni misionari nade koji su, pomazani od Gospodina, sposobni proročki pamtiti da se nitko ne može sâm spasiti.

Ponovno spomenuvši primjer i svjedočanstvo apostolā, Papa je istaknuo da poput njih i mi danas možemo trpeće i slavno Kristovo tijelo doticati u svakodnevnom životu, te smoći hrabrosti da sa svima podijelimo sudbinu nade, onu nedvojbenu notu koja proizlazi iz spoznaje da nas Gospodin prati. Kao kršćani ne možemo imati Gospodina samo za sebe; evangelizacijsko poslanje Crkve svoju potpunu i javnu vrijednost očituje u promjeni svijeta i očuvanju stvorenoga.

Tema ovogodišnjega Svjetskog dana misija je – prema Papinim riječima – poziv svakomu od nas da preuzme na sebe i da upozna druge s onim što nosimo u srcu. Naš vjerski život, naime, u osobnoj izolaciji, ili zatvarajući se u male skupine, slabi, gubi proroštvo i sposobnost za divljenje i zahvalnost; po samoj svojoj dinamici zahtijeva veću otvorenost sposobnu doći do drugih i zagrliti ih.

Papa Franjo se potom sa zahvalnošću spomenuo svih osoba koje nam svojim svjedočanstvom pomažu obnoviti našu krsnu obvezu da budemo velikodušni i radosni apostoli evanđelja. Posebno se spominjemo onih – napomenuo je – koji su bili sposobni krenuti na put, ostaviti zemlju i obitelj kako bi evanđelje, bez oklijevanja i straha, došlo do narodā i gradova u kojima su brojni životi žedni blagoslova.

Na kraju je Papa istaknuo da Isusu danas trebaju srca sposobna živjeti poziv kao pravu ljubavnu priču koja će ih potaknuti da idu na periferije svijeta i postanu vjesnici i oruđe suosjećanja. Poziv je to koji On upućuje svima, iako ne svakomu na isti način – napomenuo je te podsjetio da ima periferija koje su nam blizu, u središtu grada ili pak u vlastitoj obitelji. Živjeti poslanje znači upustiti se u njegovanje osjećaja Isusa Krista i vjerovati s Njim da je onaj tko je kraj mene, moj brat i moja sestra. Neka njegova suosjećajna ljubav probudi i naše srce i sve nas učini učenicima misionarima – napisao je papa Franjo.

(vn/kmc)