Papa: Isusova se Kalvarija nastavlja i danas u ravnodušju društva

Na slici: Papa Franjo i mladi tijekom pobožnosti Križnoga puta; Panama, 25. januara 2019.   (Vatican Media)

Hod trpljenja i samoće Sina Božjega prema Kalvariji nastavlja se i u naše doba, u brojnim licima koja trpe zbog zadovoljenoga i umrtvljujućega ravnodušja našega društva koje troši, i koje se troši, koje zanemaruje, i koje se zanemaruje u boli svoje braće – istaknuo je papa Franjo sinoć tijekom pobožnosti Križnoga puta na obali Cinta Costera u Panami, na kojoj je sudjelovalo više od 400.000 mladih

Mladi, sudionici 34. svjetskoga dana mladeži, molili su, među ostalim, za ekumenizam, za migrante i izbjeglice, za mir i pomirenje, za ekologiju. Ponovo su proživljavali Isusov put patnje i samoće koji se, nažalost, i danas ponavlja u migrantima, ženama kojima je oduzeto dostojanstvo, mladima lišenima nade, starima koji su odbačeni, djeci kojoj je oduzeto djetinjstvo, a nerijetko i pravo na rođenje. Osvrćući se na te činjenice Papa se na kraju Križnog puta obratio mladima spominjući također odgovornosti onih koji se smatraju Gospodinovim prijateljima.

Povijest se ponavlja, te i danas padamo u isto iskušenje: biti prijatelji u pobjedi i u uspjehu, jer lakše je pasti u kulturu zlostavljanja, uznemiravanja i zastrašivanja; lakše je biti blizu onomu tko je popularan i koji pobjeđuje – rekao je Sveti Otac i napomenuo – To je suprotan put onom koji je prihvatio Gospodin koji se na križu poistovjetio sa svim patnjama, grleći one koje često smatramo nedostojnima zagrljaja, nježnosti, blagoslova ili još gore, nismo ni svjesni da im je to potrebno.

Tako se Križni put tvojega Sina nastavlja u zagušenom vapaju djece kojoj se ne dopušta da se rode, i brojnoj drugoj djeci kojoj se niječe pravo na djetinjstvo, na obitelj, obrazovanje; nastavlja se u zlostavljanim, iskorištavanim i napuštenim ženama, lišenima njihova dostojanstva; u tužnim očima mladih koji zbog nedostatka obrazovanja i dostojnoga posla gube nadu u budućnost; u tjeskobi mladih ljudi koji padaju u mreže beskrupuloznih ljudi, mreže iskorištavanja, kriminala i zlostavljanja – istaknuo je Sveti Otac.

Koliki, na primjer, umjesto solidarnosti društva punoga izobilja, nailaze na odbačenost, bol i bijedu – rekao je papa Franjo i nastavio – štoviše označeni su i prema njima se ponaša kao prema odgovornima za sve zlo u društvu; kolika je samoća koju bezvoljno podnose napuštene i odbačene starije osobe; koliki su domorodački narodi lišeni svoje zemlje, korijena i kulture; koliki je vapaj naše majke Zemlje koja je duboko ranjena zagađenom atmosferom, neplodnošću polja, prljavštinom vode, i koja je gažena prezirom i ludom, nerazumnom potrošnjom. Te se drame nastavljaju u društvu koje je izgubilo sposobnost plakanja i sažaljenja nad boli. Isus nastavlja hoditi, nositi teret i trpjeti u svim tim ljudima, dok ravnodušan svijet lakoumno nastavlja živjeti svoju dramu.

Razmatrajući to môre boli, papa Franjo se upitao koji je čovjekov odgovor pred Isusom koji trpi, hoda, emigrira u licu brojnih naših prijatelja, brojnih nama nepoznatih osoba koje smo učinili nevidljivima, te nazočnim mladima dao za primjer Mariju, snažnu ženu, koja je znala pratiti bol svojega Sina; podupirati ga pogledom i štititi srcem. Poput Marije Crkva želi naučiti reći ‘da’ tvrdoglavom strpljenju i kreativnosti onih koji se ne obeshrabruju i kreću iznova kada se čini da je sve izgubljeno. U Mariji učimo snagu da možemo reći ‘da’ onima koji nisu šutjeli i ne šute pred kulturom zlostavljanja i zloporabe, diskreditiranja i agresije, te rade kako bi pružili mogućnost i uvjete za sigurnost i zaštitu.

Posebno od Marije – nastavio je Papa – možemo naučiti prihvatiti i primiti sve one koji trpe zbog napuštenosti, koji su bili primorani napustiti ili izgubiti svoju zemlju, korijene, obitelj i posao. Poput Marije želimo biti Crkva koja podupire kulturu sposobnu prihvaćati, štititi, promicati i integrirati; koja ne stigmatizira, i još manje, generalizira s najapsurdnijom i neodgovornom osudom poistovjećivanja svakog migranta s nositeljem društvenoga zla.

Očima punim pouzdanja i želje da promijenimo svijet, od nje želimo naučiti stajati podno križa, i to ne oklopljena i zatvorena srca, nego srcem koje zna pratiti, koje poznaje nježnost i predanost; koje je samilosno te postupa nježno, s poštovanjem i razumijevanjem.

Tijekom pobožnosti Sveti je Otac, među ostalim, spomenuo svetoga Oscara Arnulfa Romera, te istaknuo da će glas mučenikā uvijek biti pjesma nade; bol domorodačkih naroda; drama migranata i izbjeglica; ženā koje se bore u tmini zlostavljanja; žrtava terorističkih atentata; kao i žrtava pobačaja. Sve je nazočne Papa na kraju podsjetio da je hod s Isusom uvijek milost, jer nas obvezuje živjeti u vjeri i poznavati ga; ali je i ‘rizik’, jer Njegove su riječi, geste i djela u suprotnosti s duhom svijeta, s ljudskim ambicijama i prijedlozima kulture odbacivanja i nedostatka ljubavi.

(rv/kmc)