HomevestiPapa: Kurija se mijenja da bi bolje služila ljudima

Papa: Kurija se mijenja da bi bolje služila ljudima

Na tradicionalnom božićnom susretu s Rimskom kurijom papa Franjo je govorio o promjenama koje su u tijeku u vatikanskim ustanovama, te istaknuo potrebe i svrhu novih dikasterija. Mijenjamo, rekao je Papa, kako bismo nadvladali krutost i strahove, te kako bismo bolje naviještali evanđelje u dekristijaniziranom svijetu

U svijetu koji se mijenja, Rimska se kurija ne mijenja tek toliko da se promijeni, kako bi pratila modu. Razvoj i rast, naime, Crkva proživljava iz Božje perspektive – rekao je papa Franjo na tradicionalnom božićnom susretu s članovima Rimske kurije. Uostalom, povijest je Biblije put obilježen odlascima, premještanjem, promjenama – napomenuo je Papa te istaknuo da je i jedan od novijih svetaca, kardinal Newman, kada je govorio o promjenama, zapravo mislio na obraćenje.

 

Izazov i tromost

Istaknuvši uvjerenje koje ga prati od samoga početka njegova papinstva, odnosno da današnje vrijeme nije jednostavno vrijeme promjenā nego je riječ o promjeni vremena, papa Franjo je napomenuo da je zdravo ponašanje suočiti se s izazovima današnjega doba, hrabro i u razlučivanju, a ne dopustiti da nas obuzme komotna tromost ostavljajući sve tako kako jest.

Često se događa da ostvarujemo promjenu ograničavajući se samo na neko novo odijelo, a na kraju zapravo ostajemo onakvi kakvi smo bili prije – rekao je Papa te naveo riječi talijanskoga pisca Giuseppea Tomasija di Lampeduse, iz knjige ‘Gepard’: „Ako želimo da sve ostane kao što je sada, potrebno je sve promijeniti“.

 

Između novosti i pamćenja

Tim je riječima Papa uveo u temu reforme Rimske kurije koja si – kako je rekao – nije nikada umišljala učiniti kao da prije nije bilo ničega, nego, naprotiv, teži vrjednovati sve ono što je dobro učinjeno u slojevitoj povijesti kurije. Dolično je vrjednovati povijest kako bi se izgradila budućnost koja ima čvrste temelje, koja ima korijene te stoga može biti plodna.

Pozivati se na pamćenje ne znači usidriti se u samoodržanje, nego isticati život i životnost puta koji se stalno razvija. Pamćenje nije statično nego dinamično. Po svojoj naravi obuhvaća pokret. Ni tradicija nije statična; dinamična je, te jamstvo budućnosti, a ne pohrana pepela. Valja stoga upozoriti na kušnju krutosti. Krutosti koja proizlazi iz straha od promjene i koja završava postavljanjem prepreka na prostoru općega dobra, čineći da on postane minsko polje nekomunikacije i mržnje. Danas je ta kušnja krutosti postala vrlo aktualna – primijetio je Papa.

 

Promijeniti kako bismo naviještali

Potom se osvrnuo na neke novosti u organizaciji kurije, kao što je, primjerice, uspostavljanje, krajem 2017. godine, Trećeg odjela Državnoga tajništva (Odjel za stalno diplomatsko osoblje Svete Stolice), uz druge promjene – kako je rekao – u odnosima između Rimske kurije i partikularnih crkvi, te u strukturi nekih dikasterija.

Govoreći o Zboru za nauk vjere i o Zboru za evangelizaciju naroda, Papa je primijetio da je u vrijeme kada su te ustanove bile osnovane, bilo lakše razlikovati kršćanski svijet s jedne strane, a s druge svijet koji je još trebalo evangelizirati. Sada to više ne postoji – napomenuo je – Ljudi koji još nisu primili navještaj evanđelja ne žive više samo na nezapadnim kontinentima, nego ih ima posvuda, posebno u golemim gradskim centrima koji također zahtijevaju poseban pastoral.

 

Evanđelje i digitalna kultura

Zbog toga je preoblikovanje vatikanskih ustanova pokrenuo poticaj na obnovljeni navještaj evanđelja. Sve – običaji, stilovi, rasporedi, načini izražavanja, kako je Papa već istaknuo u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium – trebaju biti više prikladan kanal za evangelizaciju sadašnjega svijeta nego za samoočuvanje. Na tu potrebu odgovara ustanovljenje Dikasterija za komunikaciju, koji obuhvaća devet, nekada zasebnih, vatikanskih medija. Nije riječ o jednostavnom grupiranju, – objasnio je Papa – nego o načinu usklađivanja kako bi se pružila bolja ponuda usluga u vrlo digitaliziranoj kulturi.

 

Jedna struktura, brojne usluge

Takav je slučaj i s Dikasterijem za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, ustanovljenim kako bi se ujedinio i uskladio rad, prije podijeljen između papinskih vijećā za Pravdu i mir, Cor Unum, za pastoral selilaca i migranata te za pastoral zdravstva. Crkva je pozvana podsjetiti sve ljude da nije riječ samo o društvenim ili migracijskim pitanjima, nego o ljudskim bićima, o braći i sestrama koji su danas simbol svih koje je odbacilo globalizirano društvo. Pozvana je svjedočiti da za Boga nitko nije ‘stranac’ ili ‘isključen’. Pozvana je probuditi savjesti uspavane u ravnodušju pred stvarnošću Mediteranskoga mora koje je za mnoge, za previše njih, postalo groblje – istaknuo je papa Franjo.

 

Ljubav pobjeđuje umor

Među velikim izazovima i potrebnom ravnotežom, ono što je važno jest Crkva, a Rimska kurija treba biti prva koja gleda na ljudski rod u kojemu su svi djeca jedinoga Oca. Papa prepoznaje teškoće u tako velikim promjenama, potrebu postupnosti, te ljudsku pogrešku, s kojima – kako je rekao – nije moguće, a ni pravedno, ne suočiti se.

Povezana s tim teškim povijesnim procesom, uvijek postoji opasnost da se okrenemo prošlosti, pa čak i rabeći nove formule, jer ona daje sigurnost, poznata je te manje konfliktna. Ali, trebamo biti pozorni da ne popustimo napasti ukrućenosti. Iza svake ukrućenosti stoji poneka neuravnoteženost. Ukrućenost i neuravnoteženost međusobno se podupiru u zatvorenom krugu, a danas je kušnja krutosti postala vrlo aktualna – upozorio je papa Franjo te završio riječima kardinala Martinija: „Crkva zaostaje dvije stotine godina. Kako to da se ne prodrma? Bojimo se? Strah umjesto hrabrosti? U svakom slučaju vjera je temelj Crkve. Vjera, pouzdanje, hrabrost (…) Samo ljubav pobjeđuje umor“.

(rv/kmc)

FOLLOW US ON: