Papa: Poput sv. Ćirila i Metoda, Crkva treba pronaći “novu abecedu“ naviještanja vjere

Ovdje sam kako bih slušao iskustva, pitanja, želje i nade ove Crkve i zemlje. Tako je bilo s prvom kršćanskom zajednicom koji su bili jednodušno postojani u molitvi, kazao je Papa, ističući kako se u njihovom prisustvu osjeća kao među braćom.

Ljepota skromne Crkve

Sveti Otac napomenuo je kako je iznad svega potrebna Crkva koja može zajedno koračati životnim stazama, uzdižući živi plamen evanđelja. Crkva nije samodostatna tvrđava koja s visoka gleda na svijet. Ona je zajednica koja nastoji privući ljude Kristu radošću evanđelja. Crkva, kazao je, mora biti skromna poput Isusa koji se lišio svega i postao siromahom kako bismo mi bili bogati.

Papa je istaknuo ljepotu skromne Crkve koja ne stoji podalje od svijeta, već živi svoj život u svijetu te je spremna dijeliti i razumjeti probleme, nade i očekivanja ljudi. Tako će izbjeći samodostatnost, jer središte Crkve nije Crkva. Moramo uroniti u stvaran život ljudi i upitati se: koje su njihove duhovne potrebe i očekivanja? Što očekuju od Crkve, naglasio je Papa.

Nastavljajući misao, Sveti Otac je naglasio kako je odgovor sažet u tri riječi: sloboda, kreativnost i dijalog.

Pripremite ljude za zreo i slobodan odnos s Bogom

Bez slobode, nema ni pravog čovjekoljublja, jer su ljudska bića stvorena slobodna kako bi bila slobodna, rekao je Papa. Podsjetivši na tragične događaje slovačke povijesti, kazao je kako kada se slobodu kršilo i zatiralo, tad se i čovjeka srozavalo te je ubrzo uslijedilo nasilje i kršenje prava.

Sloboda, poručio je, nije nešto što nastane odjednom. Ono je uvijek proces koji se neprestano treba obnavljati. U tom kontekstu, nije dovoljno biti izvanjski slobodan, ili u društvenim strukturama, kako bismo uistinu bili slobodni. Sloboda zahtjeva osobnu odgovornost za odluke, razlučivanje i ustrajnost. Ponekad je lakše ne dopustiti da nas izazove konkretna situacija i nastaviti činiti ono što smo oduvijek činili, bez prevelikog uključivanja, bez rizika odlučivanja. Radije bismo nastavili činiti ono što su drugi, ili javno mnijenje, odlučili za nas.

To se može događati i u Crkvi gdje bismo ponekad radije htjeli da je sve jasno definirano umjesto da budemo kršćani i odrasle osobe koje promišljaju, savjetuju se sa savješću i dopuštaju izazove. Kako u duhovnom tako u životu Crkve može postojati napasti traženja lažnoga mira koji nas tješi, radije nego gorljivost evanđelja koje nas izaziva i preobražava. Crkva koja nema mjesta za pustolovinu slobode, čak u duhovnom životu, može postati kruta i zatvorena u sebe.Neki su ljudi na ovo možda naviknuti. No mnoge druge, posebno mlađe generacije, ne privlači vjera koja ih liši nutarnje slobode, Crkva u kojoj svi moraju jednako misliti i slijepo poslušati, upozorio je.

Sveti Otac je pozvao posebno biskupe i svećenike neka pripreme ljude za zreo i slobodan odnos s Bogom. Potaknuo ih je neka oslobode ljude od krute religioznosti. Ne bi se trebali osjećati preopterećenima, već bi svatko trebao otkrivati slobodu evanđelja postupno ulazeći u odnos s Bogom, uvjereni kako mogu pred njega staviti svoju povijest i boli bez straha od pretvaranja ili potrebe da se zaštite. Naviještanje evanđelja neka bude oslobađajuće, a ne tlačenje, rekao je.

Pronaći novu “abecedu“ naviještanja vjere

Govoreći o kreativnosti, Papa se pozvao na djelovanje sv. Ćirila i Metoda. Oni nas uče kako evangelizacija nikada nije puko ponavljanje prošlosti. Radost evanđelja je uvijek Krist, ali načini naviještanja kroz vrijeme i povijest mogu biti različiti.

Kao što su sv. Ćiril i Metoda izumili novu abecedu kako bi preveli Bibliju, liturgiju i kršćanski nauk, tako Crkva mora pronaći novu “abecedu“ kojom će naviještati vjeru ljudima u Europi, rekao je Papa.

Kreativnost je potrebna i u pastoralu i propovijedanju, istaknuo je Sveti Otac. Ponovno je pozvao na promišljanje o homilijama. Pomislimo na vjernike koji moraju čuti homilije od 40 ili 50 minuta, o temama koje ne razumiju i koje ih se ne tiču. Molim vas, dobro razmislite o tome kako pripremiti homiliju jer je to susret s ljudima, kazao je te ih potaknuo neka se nadahnu biblijskim tekstom.

Ćiril i Metoda bili su optuženi za herezu jer su se usudili prevesti jezik vjere. To je ideologija koja proizlazi iz napasti uniformiranja. No, evangelizacija je proces inkulturacije, naglasio je Papa.

Rane mogu dopustiti ulazak Božjeg milosrđa

Crkva koja priprema ljude na nutarnju slobodu i odgovornost, koja je kreativna i uranja u povijest i kulturu, je također sposobna za dijalog sa svijetom, s onima koji ispovijedaju Krista, a nisu “naši“, s onima koji se bore s vjerom, čak i s onima koji ne vjeruju, naglasio je Papa.

Jedinstvo, zajedništvo i dijalog su uvijek krhki, napose u kontekstu bolne povijesti. Ali rane mogu postati i otvori koji, poput Kristovih rana, dopuštaju ulazak Božjeg milosrđa.

Sveti Otac se također prisjetio i slovačkog kardinala Koreca koji je bio progonjen, uhićen i osuđen na prisilan rad. Kada je kardinal došao u Rim povodom Velikog jubileja 2000., u katakombama je zapalio svijeću za one koji ga progone, moleći za njih. Ovo je evanđelje! Raste u životu i povijesti kroz skromnu i strpljivu ljubav, kazao je.

Papa je zaključio govor poticajem neka svi ustraju na putu u slobodi evanđelja, u kreativnosti vjere i dijalogu koji izvor ima u Božjem milosrđu.

(VN/KMC)