Papa: Poslanje je Crkve navještaj i svjedočanstvo koje ima univerzalnu dimenziju
Papa Franjo tijekom molitve Anđeoskog pozdravljenja na Trgu svetoga Petra (ANSA)
Naša molitva ne smije biti organičena samo na naše potrebe. Molitva je uistinu kršćanska ako ima univerzalnu dimenziju.
Poslanje je Crkve navještaj i svjedočanstvo koje ima univerzalnu dimenziju – rekao je papa Franjo danas prije molitve Anđeoskog pozdravljenja na Trgu svetoga Petra, osvrnuvši se na evanđeoski odlomak današnje liturgije koji prikazuje Isusa kako, osim dvanaest apostola, šalje i sedamdesetdvojicu učenika u misije (Lk 10.1-12.17-20). Broj sedamdeset i dva vjerojatno označava sve narode. Naime, u Knjizi Postanka spominju se sedamdeset i dva različita naroda (usp. Post 10,1-32). Stoga to slanje unaprijed najavljuje poslanje Crkve koja naviješta evanđelje svim narodima.
Toj skupini učenika Isus je rekao: „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju“ (Lk 10,2) – citirao je Papa i napomenuo – Taj Isusov zahtjev uvijek vrijedi. Uvijek moramo moliti gospodara žetve, to jest Boga Oca da radnike pošalje raditi na svoju njivu koja je svijet. I svatko od nas to mora činiti otvorenim srcem, misionarskim ponašanjem; naša molitva ne smije biti ograničena samo na naše potrebe; molitva je uistinu kršćanska ako ima univerzalnu dimenziju.
Šaljući sedamdesetdvojicu učenika, Isus im daje jasne upute koje izražavaju obilježja poslanja – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Prva, već smo je uočili: molite; druga: idite; i treća: ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe…; recite: „Mir kući ovoj! U toj kući ostanite. Ne prelazite iz kuće u kuću. Liječite bolesnike i kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ Ako vas ne prime, iziđite na ulice i otiđite (Lk 10,2-10). Ti imperativi pokazuju da se poslanje temelji na molitvi i da je ono uvijek u pokretu.
Ta isticanja govore da poslanje zahtjeva nenavezanost i siromaštvo; da donosi mir i ozdravljenje, znakove blizine Božjega Kraljevstva – rekao je papa Franjo i dodao da poslanje nije prozelitizam, nego navještaj i svjedočanstvo; kako zahtijeva također evanđeosku otvorenost i slobodu da ga se napusti, naglašavajući odgovornost onih koji su odbacili poruku spasenja, no bez osuda i proklinjanja.
Ako se poslanje Crkve živi u tom obliku, bit će obilježeno radošću: „Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni“ – rekao je Papa i objasnio – Ne radi se o prolaznoj radosti koja proizlazi iz uspjeha poslanja. Naprotiv, ta je radost ukorijenjena u obećanju. Isus kaže: „radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“ (Lk 10,20). Pod tim izrazom misli na nutarnju i neuništivu radost koja dolazi iz svijesti da nas Bog zove slijediti Njegova Sina. Radi se o radosti što smo njegovi učenici.
Svatko od nas može misliti na ime koje je primio na dan krštenja – rekao je Sveti Otac i naglasio – To je ime upisano na nebesima i u srcu Boga Oca. Radost proizlazi iz toga dara koji od svakog učenika čini misionara koji hodi u društvu Gospodina Isusa, koji od Njega uči bez rezerve trošiti se za druge, nenavezan na sebe i vlastita dobra. Zazovimo majčinsku zaštitu Presvete Djevice Marije kako bi na svakom mjestu podržavala poslanje Kristovih učenika; poslanje naviještanja Boga koji nas ljubi, koji nas želi spasiti i koji nas zove da budemo dio Njegova Kraljevstva – zaključio je papa Franjo prije molitve Anđeoskog pozdravljenja.
(rv/kmc)
