HomevestiPapa: Potrebna formacija koja promiče opće dobro

Papa: Potrebna formacija koja promiče opće dobro

Na slici: Papa Franjo sa sudionicima konferencije Međunarodne federacije katoličkih sveučilišta; Vatikan, 4. novembra 2019.  (Vatican Media)

Na susretu sa sudionicima konferencije Međunarodne federacije katoličkih sveučilišta papa Franjo je potaknuo na formaciju koja promiče opće dobro. Valja nadvladati naslijeđe prosvjetiteljstva, rekao je, usklađujući govor razuma, srca i ruku

Ustrajno i profesionalno težiti rješenjima koja vode do građanskoga i kulturnoga napretka za pojedince i cijelo čovječanstvo, utemeljenoga na solidarnosti – preporučio je papa Franjo sudionicima konferencije Međunarodne federacije katoličkih sveučilišta (FIUC) koja se održava o temi „Nove granice za sveučilišne čelnike – Budućnost zdravlja i sveučilišnoga ekosustava“, na kojoj sudjeluje također rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić i pročelnica Odjela za sestrinstvo doc. dr. sc. Marta Čivljak.

Prikladni odgovori

Primivši ih jučer u Vatikanu Papa je podsjetio na nove izazove koji se nalaze pred sveučilištima, a koji proizlaze iz razvoja znanostī, te razvijanja novih tehnologija i potrebā društva koje potiču akademske ustanove da dadu prikladne i pravodobne odgovore. Veliki pritisak koji se osjeća na više područja društveno-gospodarskoga, političkog i kulturnog života, odnosi se i na sâm poziv sveučilišta, a posebno na zadaću profesorā da poučavaju, provode istraživanja i pripremaju mlade naraštaje kako bi postali kompetentni profesionalci u raznim disciplinama, ali i protagonisti općega dobra, kreativni vođe i odgovorni za društveni i građanski život, s ispravnim viđenjem čovjeka i svijeta – istaknuo je Papa te dodao da se u tom smislu sveučilišta danas trebaju pitati kakav prinos mogu, i trebaju, dati za cjelovito zdravlje čovjeka i za solidarnu ekologiju.

Solidarni projekti

Katolička bi sveučilišta trebala – primijetio je papa Franjo – s više pronicljivosti uočiti te potrebe, razmatrajući stare i nove probleme u njihovoj specifičnosti i neposrednosti, ali uvijek unutar osobnoga i globalnog viđenja. Interdisciplinarnost, međunarodna suradnja i zajedničko dijeljenje sredstava važni su čimbenici kako bi se univerzalnost pretvorila u solidarne i plodonosne projekte u korist čovjeka, svih ljudi, te u kontekstu u kojemu oni rastu i žive.

Tri načina govora

Papa je potom primijetio kako razvoj tehnoznanosti sve više utječe na tjelesno i psihološko zdravlje ljudi. Svako poučavanje stoga podrazumijeva i pitanja svrhe, te razmišljanje o temeljima i ciljevima svake discipline. Obrazovanje svedeno na puko tehničko poučavanje ili na jednostavnu informaciju, postaje otuđenje obrazovanja; smatrati da se spoznaje mogu prenijeti izdvajajući iz njih etičku dimenziju, bilo bi jednako odustajanju od odgoja.

Potrebno je – primijetio je Papa – nadvladati naslijeđe iluminizma. Obrazovati općenito, a posebno na sveučilištima, ne znači samo napuniti glavu pojmovima. Potrebna su tri načina govora: govor razuma, govor srca i govor ruku, kako bismo razmišljali u skladu s onim što osjećamo i što radimo; kako bismo se osjećali u skladu s onim što mislimo i radimo; te kako bismo uspostavili sklad s onim što osjećamo i mislimo. Potreban je opći sklad koji nije odvojen od cjeline – istaknuo je Papa.

Kršćanski kontekst i sveučilišna mreža

Posebno je Međunarodna federacija katoličkih sveučilišta pozvana – istaknuo je potom Papa – preuzeti na sebe moralni imperativ zauzimanja u uspostavljanju povezanije međunarodne akademske zajednice, uranjajući uvjerljivije svoje korijene u kršćanski kontekst u kojemu su sveučilišta imala svoje početke, te učvršćujući mrežu među starim i novijim sveučilištima. Ekosustav sveučilištā gradi se ako svaki student njeguje posebnu osjetljivost koja proizlazi iz njegove pozornosti prema čovjeku u cjelini, prema kontekstu u kojemu on živi i raste, kao i prema svemu što pridonosi njegovom promicanju.

Sveučilišna zajednica

Osvrnuvši se na temu skupa, na formaciju sveučilišnih čelnika, papa Franjo je istaknuo da je važno ulagati akademsko vrijeme u svrhu razvoja uma, ali i srca, savjesti, kao i praktičnih sposobnosti studenta. Znanstveno i teorijsko znanje valja pomiješati s osjećajnošću znanstvenika i istraživača kako rezultati studiranja ne bi bili primljeni u autoreferencijalnom smislu, odnosno samo kako bi se potvrdila vlastita pozicija, nego kako bi oni bili usmjereni u relacijskom i društvenom smislu.

U konačnici, kako je svaki znanstvenik i svaki čovjek kulture dužan više služiti jer zna više, tako i sveučilišna zajednica, ponajviše ako je kršćanskoga nadahnuća, i ekosustav akademskih ustanova, moraju odgovoriti na tu obvezu – istaknuo je Papa te, prisjetivši se na kraju riječī nedavno kanoniziranoga kardinala Johna Henryja Newmana, kazao da se Crkva ne boji spoznaje; sve pročišćuje i ne potiskuje nijedan element naše naravi, nego sve njeguje.

(rv/kmc)

FOLLOW US ON: