Papa u Domu “Dobri Samarijanac”: Konkretne geste ljubavi protiv ravnodušnosti i straha

Na slici: Papa govori u Domu “Dobri Samarijanac” u Panami, 27. januar 2019.  (AFP or licensors)

Papa Franjo je prekjučer nakon završne svete mise posjetio Dom “Dobri Samarijanac”, ustanovu koja je, uz podršku Crkve, osnovana 2005. godine s ciljem pružanja pomoći i potpore osobama oboljelim od HIV-a/AIDS-a

Biti s vama za mene je poticaj da obnovim nadu. Hvala vam što to činite mogućim – rekao je Sveti Otac na početku govora u kojem se usredotočio na mogućnost novoga života u Kristu koji nam po Duhu Svetomu otvara oči da vidimo druge ne samo kao svoje susjede, nego kao bližnje, i da im prilazimo konkretnim gestama, ostavljajući po strani teorije i lijepe i uzvišene govore koji se ne oživotvore.

 

Ponovno rođen

Pripremajući se za ovaj susret, pročitao sam svjedočanstvo jednoga štićenika Doma koje me je taknulo u srce riječima: “Ovdje sam ponovno rođen” – kazao je Papa i dodao – Ovaj Dom, i druge ustanove iz kojih dolazite, znak su novoga života koji nam Gospodin želi dati. Lako je osvjedočiti se u vjeru neke braće i sestara kada ih vidimo da previjaju rane, obnavljaju nadu i ohrabruju na vjerovanje. Ovdje se ne rađaju samo oni koje možemo nazvati “primarnim korisnicima” vaših domova; ovdje se Crkva i vjera neprestano rađaju i obnavljaju kroz ljubav – rekao je Sveti Otac.

 

Dopustiti da me bližnji gane

Odgovarajući na pitanje “Tko je moj bližnji?”, iz Evanđelja po Luki, Papa je kazao da je bližnji osoba, lice s kojim se susretnemo na putu i kojemu dopustimo da nas gane i pomakne; pomakne iz naših shema i prioriteta, i gane u našoj nutrini, kako bismo za njega napravili prostor u svom životu. Tako je to shvatio Dobri Samarijanac našavši se pred čovjekom kojega su napola mrtva uz rub puta ostavili, ne samo razbojnici, već i ravnodušnost svećenika i levita koji nisu imali hrabrosti pomoći, što zbog kakvog bijednog novčića, što zbog straha da se ne okaljaju ili zbog prijezira i društvenog gađenja. Ravnodušnost ranjava i ubija poput virusa – upozorio je papa Franjo.

 

Tiho i majčinsko lice Crkve

Osvrnuvši se ponovno na ustanovu “Dobri Samarijanac”, Sveti je Otac rekao da to mjesto, i druga njemu slična, otkrivaju tiho i majčinsko lice Crkve koje se obično ne vidi ili prođe nezapaženo, ali koje je uvijek znak Božje konkretne milosti i nježnosti, te živi znak dobre vijesti o uskrsnuću koja danas djeluje u našem životu. Za dom je potrebna suradnja svih. Nitko ne može biti ravnodušan ili po strani, jer svatko je kamen potreban za njegovu izgradnju. To uključuje molitvu Gospodinu za milost da nas nauči strpljenju, da naučimo praštati, da svaki dan počnemo ispočetka. I koliko puta oprostiti ili početi ispočetka? Sedamdeset puta sedam, sve što je potrebno. Stvaranje snažnih veza zahtijeva povjerenje koje se hrani svakodnevnim strpljenjem i praštanjem – rekao je Papa.

 

San o božanskijem svijetu

Ovdje smo svi ponovno rođeni zato što osjećamo milovanje Boga koji nam dopušta da sanjamo o humanijem, a time i božanskijem svijetu – kazao je Sveti Otac te potom zahvalio volonterima, dobročiniteljima, svim institucijama i onima koji omogućuju da Božja ljubav postane konkretna i stvarna, gledajući u oči onih koji ih okružuju i prepoznajući u njima svoje bližnje.

 

Staviti brige pod Marijin plašt

Prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, Papa je sve povjerio Blaženoj Djevici Mariji i potaknuo na molitvu dobroj Majci kojoj su poznate nježnost i blizina, da nas nauči pažljivosti kako bismo jedni drugima izišli u susret i pružili dom, zagrljaj, utočište i bratsku ljubav. Misija je to u koju smo uključeni svi – kazao je papa Franjo te na kraju sve pozvao da brige, potrebe, boli i rane stave pod Marijin plašt kako bi ona, kao dobra Samarijanka, došla k nama i pomogla nam svojim majčinstvom, nježnošću i majčinim osmijehom.

(rv/kmc)