Papa: Ustrajte u molitvi; Bog čuje svaku molitvu
Na općoj je audijenciji papa Franjo govorio o „radikalnom prigovoru“ onoga tko moli, a naizgled njegove molitve nisu uslišane, te podsjetio da i u Evanđelju brojne molitve odgovor pronalaze kasnije. Zlo je gospodar pretposljednjega dana, jer posljednji dan pripada Bogu
Ako je Bog Otac zašto ne sluša molitvu majke za bolesno dijete ili onu mnogih koji mole za to da prestane rat? Od tog je pitanja krenulo razmišljanje pape Franje na današnjoj općoj audijenciji održanoj, treći put u ovom mjesecu, u Dvorištu svetoga Damaza u Vatikanu. Slijedeći trag Katekizma Katoličke Crkve, Papa se u katehezi, koju je i danas posvetio kršćanskoj molitvi, posebno osvrnuo na radikalni prigovor molitvi, koji proizlazi iz opće primjedbe: mi molimo, tražimo, ali čini se da se naše molitve katkada ne čuju.
Odgovor Papa pronalazi u Očenašu, u kojemu molitve kojima nas Isus uči ne traže da se ostvari naš projekt nego njegova volja u odnosu na svijet, te u molitvama Isusu i Ocu, opisanima u Evanđeljima, u kojima odgovor na neku osobnu dramu katkada nije neposredan, nego odgođen u vremenu.
Ako je razlog zbog kojega smo molili bio plemenit, poput zauzimanja za zdravlje bolesne osobe ili, primjerice, za kraj rata, neispunjenje nam se čini skandalozno – primijetio je Papa spominjući se rata u Jemenu, Siriji i brojnim drugim zemljama koje su izmučene sukobima. Katekizam Katoličke Crkve ističe da „neki čak prestanu moliti zato što im, tako misle, njihova molba nije uslišana“ (br. 2734). I pitamo se, ako je On obećao dati dobre stvari djeci koja ih od njega traže, zašto ne odgovara na naše zahtjeve? – dodao je Papa.
Katekizam nas upozorava na opasnost da ne živimo istinsko iskustvo vjere, nego da odnos s Bogom pretvorimo u nešto magično. Doista, kada molimo možemo pasti u opasnost da ne budemo ti koji služe Bogu, nego da očekujemo da On služi nama. To je onda molitva koja uvijek zahtijeva, koja želi usmjeravati događaje prema našem naumu, koja ne priznaje druge projekte osim naših želja – istaknuo je Papa.
Zbog toga nam Isus na usne stavlja Očenaš, molitvu koja sadrži samo zahtjeve – podsjetio je te dodao – ali prvi koje izgovaramo jesu na Božjoj strani. Ne traže da se ostvari naš projekt, nego Njegova volja u odnosu na svijet. Bolje je to prepustiti Njemu; zbog toga kažemo: Neka bude volja tvoja. Osim toga, apostol Pavao nas u Poslanici Rimljanima podsjeća da mi uopće „ne znamo što da molimo kako valja“. Kada molimo trebamo biti ponizni, kako bi naše riječi doista bile molitve, a ne puste riječi koje Bog odbija. Može se također moliti iz pogrješnih razloga; primjerice, za pobjedu nad neprijateljem u ratu, ne pitajući se što Bog misli o tom ratu.
Među onima koji pišu „Bog je s nama“, malo je onih koji se pitaju jesu li oni zapravo s Bogom – napomenuo je Papa. U molitvi Bog treba obratiti nas; nismo mi ti koji trebamo obratiti Boga. Ali, ostaje skandal: kada ljudi mole iskrena srca, kada traže dobra koja odgovaraju Božjem kraljevstvu, kada majka moli za svoje bolesno dijete, zašto se katkada čini da Bog ne sluša? – upitao je te potaknuo na razmatanje Evanđeljā koja su puna molitvī.
Mnogi ljudi ranjeni u tijelu i duhu mole Ga za ozdravljenje; ima onih koji Mu se mole za prijatelja koji više ne hoda; ima očeva i majki koji Mu donose bolesne sinove i kćeri… Sve su te molitve prožete patnjom. To je beskrajan zbor koji zaziva: Smiluj nam se! – istaknuo je Papa.
Isusov je odgovor katkada brz, dok je u nekom drugom slučaju odgođen u vremenu – napomenuo je te podsjetio na Kanaanku koja moli Isusa za svoju kćer. Ta žena mora dugo insistirati da bi bila uslišana; kao i uzeti čovjek kojega su donijela njegova četiri prijatelja. Isus u početku oprašta njegove grijehe, a tek ga kasnije ozdravlja u tijelu. Dakle, u nekim prilikama rješenje drame nije brzo. Primjer je ozdravljenje Jairove kćeri, o kojoj govori evanđelist Marko u odlomku pročitanom na početku audijencije.
Riječ je o ocu koji od Isusa traži pomoć za svoju kćer koja umire. Učitelj odmah prihvati, ali dok su išli prema Jairovoj kući stigla je vijest da je djevojčica umrla. Činilo se da je tu kraj, ali Isus je rekao ocu: ‘Ne boj se, samo vjeruj!’ – kazao je Papa te dodao – Imaj vjere i dalje; vjera podupire molitvu. I doista, Isus će probuditi tu djevojčicu iz smrtnoga sna. Ali, Jair je neko vrijeme morao hodati u mraku, sa samo malim plamenom vjere.
Čini se kao da je i molitva koju Isus upravlja Ocu u Getsemanskom vrtu ostala neuslišana, jer će Sin morati do kraja popiti kalež muke – rekao je Papa te istaknuo – Ali, Velika subota nije posljednje poglavlje, jer je trećega dana uskrsnuo. Zlo je gospodar pretposljednjega dana, nikada posljednjega. Taj pripada samo Bogu, i toga će se dana ispuniti sve ljudske čežnje za spasenjem – istaknuo je papa Franjo.
(vn/kmc)