Papina sućut povodom preminuća kardinala Zenona Grocholewskog
Kardinal Zenon Grocholewski
Dao je svjedočanstvo svećeničke marljivosti, vjernosti evanđelju i izgradnje Crkve. Tim se riječima papa Franjo spomenuo kardinala koji je život posvetio posebno Kanonskom pravu i odgojnom poslanju Crkve. Vijest o preminuću kardinala Grocholewskoga objavili su biskupi iz Poljske, zemlje u kojoj je rođen
U bazilici svetoga Petra prekjučer su prijepodne održani sprovodni obredi za kardinala Zenona Grocholewskoga, koje je predvodio kardinal Leonardo Sandri, zamjenik dekana Kardinalskoga zbora. Na kraju euharistijskoga slavlja papa Franjo se oprostio od pokojnoga kardinala i u molitvi Bogu preporučio njegovu dušu (Commendatio i Valedictio).
Kardinal Grocholewski je preminuo 17. jula, u Rimu, u 81. godini života. Bio je pročelnik Zbora za katolički odgoj, a tu je dužnost, zbog navršene dobi, napustio 2015., nakon 16 godina službe. U Rimskoj je kuriji imao različite dužnosti, a posebno se posvećivao temama povezanima s kanonskim pravom i odgojem. To su bili stožeri kardinalove formacije i rada. Dugo je bio bliski suradnik Ivana Pavla II., a poslije Benedikta Šesnaestoga.
Papa Franjo je, u brzojavu upućenom kardinalovu bratu Wladislawu, izrazio svoju blizinu, spominjući se – kako je napisao – sa zahvalnošću pohvalnoga djelovanja koje je ostvario kao cijenjeni profesor Kanonskoga prava na Papinskom sveučilištu Gregoriana i na Papinskom lateranskom sveučilištu, te kao autor brojnih znanstvenih publikacija. Sveti je Otac posebno istaknuo nesebičnost kardinalove službe posvećene Svetoj Stolici na raznim dužnostima te napomenuo da je dao svjedočanstvo svećeničke marljivosti, vjernosti evanđelju i izgradnje Crkve. Na kraju je papa Franjo zajamčio svoje molitve te svima ožalošćenima udijelio apostolski blagoslov.
Kao treće dijete, od njih četvero, Stanisława i Józefe Stawińske, blagopokojni je kardinal rođen 11. oktobra 1939. godine u Poljskoj, u nadbiskupiji Poznań, u kojoj je započeo filozofsko-teološki studij, u Nadbiskupskoj bogosloviji, i gdje je zaređen za svećenika 1963. godine. Tri godine poslije došao je u Rim gdje je, na Papinskom sveučilištu Gregoriana, magistrirao i doktorirao kanonsko pravo s disertacijom na latinskom jeziku o bračnom pravu, a poslije je, na Sudištu Rimske rote, stekao odvjetničku diplomu.
Od 1972. do 1999. godine njegov je glavni posao bio na Vrhovnom sudu Apostolske signature. U tom ga je razdoblju, 1982. godine, Ivan Pavao II. imenovao tajnikom, a poslije pročelnikom te ustanove. U međuvremenu ga je, 1983. godine, zaredio za biskupa, a 1991. uzdigao na nadbiskupsku čast.
Godine 1999. Ivan Pavao II. ga je imenovao pročelnikom Zbora za katolički odgoj te velikim kancelarom Papinskoga sveučilišta Gregoriana, Papinskoga biblijskog instituta, Papinskog instituta za sakralnu glazbu, Papinskoga instituta za arapske i islamske studije, te Papinskoga instituta za kršćansku arheologiju. U Kardinalski ga je zbor Ivan Pavao II. uvrstio na konzistoriju 21. februara 2001. godine, te je tako sudjelovao na konklavama u aprilu 2005. godine, kada je izabran papa Benedikt XVI., i na konklavama u marta 2013. godine kada je izabran papa Franjo. Dvije godine poslije, zbog navršene dobi, dao je ostavku na dužnosti pročelnika Zbora za katolički odgoj koju je papa Franjo prihvatio.
(vn/kmc)
