HomevestiPater Cestnik: »Zamišljate li koliko će duhovan i emocionalan biti Uskrs ako se sve bude poklopilo s krajem karantina?«

Pater Cestnik: »Zamišljate li koliko će duhovan i emocionalan biti Uskrs ako se sve bude poklopilo s krajem karantina?«

»Sinoć sam imao video-razgovor sa sveštenikom Petrom iz Bergama. Bilo mi je drago da ga vidim i čujem, a tužno ‒ jer je tema našeg razgovora bila bolest i smrt, koronavirus koji je poslednjih nedelja razvio svoju razornu silu u severnoj Italiji. Slike kolone vojnih kamiona koji odvoze kovčege s mrtvacima koronavirusa iz Bergama zaprepastile su ceo svet.« Tako je napisao pater Branko Cestnik na svojoj blog stranici.

Apokalipsa u malom

Jedan od gradova severno od Bergama imao je tokom prošle godine 120 sahrana, a samo prošle nedelje pak 70, rekao je p. Branko Cestnik. Po njegovim rečima, to je apokalipsa u malom. Župnik u centru Bergama ukazao je da se virus proširio uglavnom na velika inače uspešna preduzeća koja su zbog profita odbila da se zatvore. Zatim je eksplodirao u domovima zdravlja i kućama. »Ne znamo ko je kriv za neuvođenje karantina, iako su se neki lokalni zvaničnici zalagali za njega. To će se istražiti kasnije. Kažu da je jedan od razloga to što se svi plaše da zaustave ekonomsku mašineriju koju imaju.«

Sveštenici su samo telefonom povezani s ljudima

U Bergamu više nema mesta za mrtve u mrtvačnicama, pa su postavljani u crkvama. Sveštenici ostaju u karantinu, a jedan od njih blagosilja samo kovčege na groblju. Ponekad nema ni članova pokojnikovog domaćinstva. Sveštenici su s ljudima povezani telefonom i svetom misom za njih preko društvenih mreža. Isto je i s nama. »Ne smemo da obavljamo svoje zadatke koji su vekovima isti za sveštenike: predvoditi molitvu, slušati ljude, slušati ispovedi, davati odrešenje, slaviti Boga, davati reč utehe… Nema kontakta i ovo je vrlo posebna situacija.«

S druge pak strane Crkva živi u porodičnim kućama, dovedena u pitanje, pozvana da bude svesna ko je i šta je; tu su porodica, mala Crkva, malo zajedništvo: otac, majka, deca, baka i deka.

Koronavirus nas je pozvao na pokoru

I šta nam sve ovo govori u korizmi? Koronavirus nas je pozvao na pokoru. »Razmišljanja, razgovori, molitve kakvih još nije bilo. Mnogo će zavisiti od vas kako ćete preživeti. Ranije smo se oslanjali na sveštenika: šta župnik kaže, tako će i biti. Ali sada si sam, ti i tvoja porodica. Bliži se praznik. Kakva je tvoja vera? Koja je vaša verska inicijativa? Da li je otac u stanju da kaže: ’Ja sam porodični sveštenik i izmoliću ovu uskršnju molitvu za blagoslov jela…’?«

Hoćemo li ovaj Uskrs proslaviti kao nikad ranije?

Crkva je uzdrmana jer ne može da praktikuje svoj pastoralni život. »S druge pak strane, ova Crkva živi u porodičnim kućama upitana, pozvana, da li je svesna toga ko je i šta si ‒ porodica, mala Crkva, malo zajedništvo: otac, majka, deca, baka i deda… Možemo li da zamislimo kako će biti ako se uskršnja noć poklopi s krajem karantina?«, piše pater Cestnik. »Biće tad zaista Uskrs. Emocionalno i duhovno doživećemo ga kao pravi Uskrs. Kao što nikad ranije nismo.« Istovremeno, po njemu, sve je to znak da mi ljudi moramo da se zaustavimo i pustimo našu planetu da živi…

(Radio Ognjišče/kmc)

FOLLOW US ON: