PočetnaduhovnostPeta korizmena njedjelja, razmišlja p. Alan Modrić

Peta korizmena njedjelja, razmišlja p. Alan Modrić

Čovjek je, složiti ćemo se, u ovome 21. stoljeću daleko napredovao u smislu tehnologije i vlastitih znanstvenih dostignuća, njegov mozak i sposobnost razumijevanja vlastite okoline dostižu granice koje su nekada bile praktično nezamislive, uglavnom čovjekova spoznaja samoga sebe i stvarnosti koje ga okružuju, njegova sposobnost da upravlja prostorom i vremenom došla je do razina koje nas nerijetko ostavljaju bez daha. Međutim, u svemu tome uvijek ostaje barem jedan mali dio nečega što izmiče ljudskom intelektualnom i tehnološkom napretku, što ne može nikako biti podvrgnuto kontroli i zakonitostima ljudske logike i shvaćanja. Fenomen koji najviše bježi čovjeku i njegovoj neutaživoj želji da sve spoznaje i kontrolira, da sve podvrgne sebi i zahtjevima svoje udobnosti, bez daljnjega je fenomen smrti. Pred smrću čovjek jednostavno postaje nemoćan. Istina je da se zahvaljujući iznimnom napretku medicinskih znanosti čovjekov životni vijek uvelike produljio, da postoje mnoge metode, aparati i lijekovi kojima se smrt može izbjeći, ali usprkos svemu tome smrt je još uvijek, i tako će stalno biti, tajna nama nedohvatljiva i neobjašnjiva, nešto pred čime u velikom broju slučajeva drhćemo od straha. Je li smrt doista kraj svega, je li ona znači, kako to poučavaju mnogi pobornici različitih, uglavnom materijalističkih svjetonazora, odlazak u prazno i ništavilo? U misnim čitanjima 5. korizmene nedjelje nailazimo na odgovor kojega daje sam Bog u odnosu na ovaj fenomen nama ljudima toliko tajanstven i nedokučiv.

Već u 1. čitanju iz Knjige Proroka Ezekiela nailazimo na odgovor koji daje Bog u odnosu na tjelesnu smrt: «Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu!» To je odgovor koji daje Gospodin kroz usta svoga proroka koji u viđenju na obali rijeke Kebara promatra budućnost svoga naroda, raspršenog u izgnanstvu i simboliziranog u kostima koje počivaju u grobovima. Vjerojatno se u duši proroka u tim trenucima rodila tjeskoba i žalost, ali Gospodin je raspršuje obećavajući uskrsnuće cijelog naroda i njegov povratak u obećanu zemlju, koja u Svetom Pismu predstavlja Kraljevstvo nebesko koje nas očekuje poslije ovozemaljskoga života.

Na ovo Ezekielovo proročanstvo nadovezuje se, kao po nekome logičnome slijedu, odlomak iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima, uzet iz himna «Duh života», što je središnje poglavlje ove poslanice i u kojem apostol jasno navještava istinu koju ispovijedamo u Vjerovanju svake nedjelje i svetkovine: «Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama». Isus Krist ne dokida posljedicu grijeha – fizičku smrt – ali oslobađajući čovjeka od grijeha, daruje mu vječni život.

Takav čin ljubavi našega Gospodina Isusa Krista posebno dolazi do izražaja na 5. korizmenu nedjelju u odlomku Evanđelja po Ivanu gdje se opisuje uskrsnuće Lazara, Gospodinovog prijatelja, i u čijem središtu se možda još više od samog toga čina, nalazi dijalog između Isusa i Lazarovih sestara, Marte i Marije, u kojem možemo prepoznati sami sebe, i naša nadanja, nedoumice ili sumnje kada se suočimo sa situacijom smrti u našoj bližoj i daljnoj okolini: «Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro». U takvim prigodama kada nam nestanu riječi, snage, utjehe, kada sve što se ikada napravilo ili živjelo čini uzaludnim, besmislenim i nepotrebnim u susretu s, kako je zove sv. Franjo Asiški, «sestricom smrti», upravo na tom mjestu i u tom trenutku Gospodin Isus od smrti čini život, oživljava i daje potpuno novo značenje svemu, jer: « Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada». Isus nas pita: «Vjeruješ li ovo?», a mi molimo Gospodina da nam udijeli svoga Duha nade, pouzdanja i snage kako bi ipak mogli, unatoč tako teškim trenucima kao što su smrt naših najmilijih, živjeti vjeru u uskrsnuće i vječni život kada ćemo susresti naše drage i živjeti s njima bez patnje i boli u blizini Onoga koji je jedanput zauvijek pobijedio smrt kako bi mi živjeli, i čije se žrtve na poseban način prisjećamo i zbog čega mu želimo svim srcem zahvaliti tijekom i ovogodišnjeg korizmenog vremena.

(rv/kmc)

podeli na: