Proslava blagdana Bogorodice Beogradske

U nizu marijanskih blagdana i svetkovina koje slavi Crkva, za Beogradsku nadbiskupiju i sam grad Beograd posebno je važna svetkovina posvećena Gospi ‒Bogorodici Beogradskoj.

Po tradiciji, svake se godine pre same svetkovine slavi svečana trodnevna duhovna priprema, koju je ove godine od 17.15 sati tokom sva tri dana ‒ 16, 17. i 18. oktobra ‒ uz molitvu krunice, svete mise i euharistijsko klanjanje u Crkvi Svetog Petra u Beogradu predvodio pater Petar Nodilo

Pater Nodilo rođen je 1975. godine na otoku Mljetu, u Babinom Polju. U isusovački novicijat u Splitu stupio je 2006. godine. Nakon dve godine novicijata, u Zagrebu završava filozofske i teološke studije. Od 2010. godine do svog zaređenja specijalizuje teologiju na Papskom univerzitetuGregorijana u Rimu. Za svećenika je zaređen 21. juna 2014. godine. Pored redovnih svećeničkih dužnosti, pater Petar Nodilo je i urednik Glasnika Srca Isusovog.

Na sam dan svetkovine, 19. oktobra svečanu svetu misu u 10.00 sati predvodio je ‒ uz koncelebraciju mons. Gžegoža Hudeka, vlč. Alojza Letonje, mons. Aleksandra Kovačevića, fra Leopolda Rohmesa, fra Benedikta Vujice, vlč. Petra Taševa, vlč. Mihaela Sokola i patera Ante Lozuke‒monsinjor Stanislav Hočevar, nadbiskup i metropolit beogradski.

»Radujemo se što je posrednica te božanske prisutnosti, Blažena Djevica Marija, nama tako bliska da je možemo nazivati Gospom Beogradskom«, uvodne su reči homilije mons. Stanislava Hočevara, koji je sve prisutne podsetio da »ovo slavlje nije još jedno u nizu, tek usputno u crkvenom kalendaru, koje nekako trebamo izvršiti da bismo onda mogli ići dalje. Ovaj je blagdan za nas od egzistencijalnog značenja.« Jer on se, nastavio je preuzvišeni mons. nadbiskup, »dotiče vrlo konkretnog života,budući da nas je Gospa Beogradska pratila u prošlosti. Ona nas želi pratiti i danas, sada i ovdje«, naglasio je. Ali »Pitanje je samo, braćo i sestre, jesmo li svjesni i problema u kojima živimo, i mogućnosti ili prilika koje imamo? Prije svega, jesmo li svjesni ‒ svatko od nas kao pojedinac, i svi mi kao zajednica ‒ povijesne zadaće ovdje i sad?« Da bismo mogli naći odgovore na ova pitanja, potrebno je »ovaj blagdan živjeti u većem promišljanju, zazivanju majčinske pomoći i planiranju naše budućnosti. Ne svojom voljom, već nadahnuti Duhom Svetim.« Govoreći o mesecu u kojem se nalazimo, a koji je pored toga što je posvećem Blaženoj Djevici Mariji, ove godine obeležen i stogodišnjicom enciklike pape Benedikta XV, posvećne važnosti misija, otac nadbiskup nam je govorio o važnosti misija za Crkvu i rekao: »I tako je tokom stoljeća Crkva imala snage sve dotad poganske, sirove, divlje narode preobraziti, napraviti kršćanima…Ukratko, Katolička Crkva je uvijek bila misionarska. I pomagala je ljudima otkriti vlastito dostojanstvo. Upravo zato što je Crkva tako gledala na dostojanstvo svakog bića ‒ i onog koje je rođeno bolesno, kao invalid ‒ štitila je svako ljudsko biće od prirodnog začeća do prirodne smrti. I ta je kultura jednostavno ušla u čitavu civilizaciju europskog kontinenta«, podsetio je otac nadbiskup. Nikako ne smemo zaboraviti da je čitavo misionarsko delovanje Crkve započelo mnogo ranije, u vreme apostola, o čemu govori i samo Sveto pismo, pri čemu je mons. Hočevar ukazao: »Prva misionarka, prvi misonar, nije neki papa, biskup, već upravo Djevica Marija. A to znači da je misionarska zadaća, zadaća donositi Krista Gospodina, glavna zadaća svakog krštenoga bića. Svatko tko je kršten u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, dobiva, rekli bismo učeno, konstitutivnu zadaću, ono što stvara njegov identitet ‒ da drugima donosi Krista Gospodina.«U tom zadatku primer nam je upravo Blažena Djevica Marija, koja »još kao djevojčica služi u hramu. Zatim, budući da osjeća da je pozvana na nešto posebno, daje zavjet djevičanstva. Da bi zaštitila svoje djevičanstvo izabire najvjernijeg muža. Ali još prije toga, kad je sam Bog pozove zbog njezina čistog srca i, u trenutku kad kaže da Božjem nacrtu, već ide na put da bi toga Krista, tek začetog, donosila drugima… Tako i mi, tek kršteni, kad Duh Sveti uđe u nas, već trebamo biti svjedoci Isusa Krista.«

»Što smo više misionari, što većem broju ljudi omogućimo da se susretnu s Isusom Kristom, tim više Crkva raste. A kad Crkva raste u milosti, ona preporađa ne samo pojedine osobe, nego čitavo društvo«, bile su završne reči iglavna poruka nadbiskupove homilje sa svečanog euharistijskog slavlja povodom blagdana Gospe – Bogorodice Beogradske.

Proslava blagdana posvećenog Gospi ‒ Bogorodici Beogradskoj završena je večernjom svetom misom koju je u Crkvi Svetog Petra predvodio fra Ilija Alandžak, iz čije homilije donosimo nekoliko najvažnijih momenata.

Osvrćući se na prvo čitanje toga dana, fra Ilija je ukazao da je onaj»najljepši prikaz Blažene Djevice Marije u prvom čitanju ‒ vijenac od 12 zvijezda s mjesecom pod njezinim nogama ‒ zapravo i inspiracija umjetnosti«. Isto tako, »njezin bi život trebao i nama biti nada da i mi možemo proslaviti Boga«, posebno onda kad smo u teškoćama, pogotovo kad nas ovaj svet priziva na stranputicu, kad mislimo da će se sve srušti ako ne prihvatimo to što nam svet nudi. Ali poruka naše Majke i Majke Crkve jeste da izdržimo i sva iskušenja i sve boli, jer ona »unatoč svemu nije poklekla na stazama ovoga svijeta… a mi bismo kršćani trebali živjeti manje na ovome svetu te onda živeti vječno«.Samo čini se da smo to zaboravili, kako je lepo naglasio fra Ilija citirajući austrijskog teologa Paula M. Zulehnera:»Ljudi su nekada živjeli do 50 godina, plus u vječnost… danas žive ’samo’ 90 godina… i ovim životom završavaju svoju egzistenciju, fokusirajući sve na ovaj trenutak i izbacujući vječnost… Čovjek se tako zauzima za ovaj svijet da bi stvorio raj na zemlji, isključujući onu tako potrebnu dimenziju, dimenziju vječnosti.«

(M.A.K./kmc)