Proslava blagdana župe sv. Leopolda Mandića u Jagodini
Leopoldovo u Jagodini
U Svetoj godini Božjeg Milosrđa na blagdan sv. Leopolda Mandića 12. maja 2016. godine u Jagodini svečano je proslavljen zaštitnik župe. Proslavi Crkvenoga goda prethodila je trodnevnica kao duhovna obnova koju je vodio domaći župnik vlč. Ivan Poleto. Na sam dan Leopoldova crkva u Jagodini bila je premalena da primi lijepi broj vjernika i hodočasnika koji su došli pomoliti se i tražiti zagovor Sveca milosrđa kako je sv. Leopolda nazvao papa Franjo kada ga je proglasio za jednog od zaštitnika ove svete godine Milosrđa.
Svečanu svetu misu predslavio je mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit u koncelebraciji sa svećenicima Beogradske nadbiskupije: preč. Markom Troštom, dekanom niškog dekanata i župnika u Nišu i Aleksincu, fra Ilijom Alandžakom, dekanom beogradskim i župnikom župe sv. Ante u Beogradu, preč. Stjepanom Vinojčićem, župnikom u Kragujevcu i Kraljevu, vlč. Leonidom Bevza, župnikom u Boru i Zaječaru i župnikom domaćinom vlč. Ivanom Poleto.
Sv. Leopold cijeli je svoj život gotovo isključivo posvetio službi ispovijedanja. A bio je i prorok duhovnoga ekumenizma. Tijekom više od 50 godina osjećao je u svojemu srcu taj snažni poziv koji ga je poticao da se daje, da se posvećuje, da moli i radi za jedinstvo kršćana, posebno za jedinstvo Zapadne i Istočne Crkve, Pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve. Čitav je svoj život proživio u samostanima, u sobici za ispovijed u Padovi, s tom željom, s tim snažnim poticajem da se potpuno dade za jedinstvo kršćana.
Stoga je posebna radost bila što su na proslavi nebeskog zaštitnika Župe u Jagodini sudjelovali vjernici, bogoslovi, vjeroučitelji i svećenici sestrinske Srpske Pravoslavne Crkve na čelu s parohom jagodinskim o. Jovicom Jovanovićem, parohom u hramu svete Petke u Jagodini i o. Nikolom Soldatovićem, parohom hrama sv. Petra i Pavla u Turiji.
Sv. Leopold kao svećenik nije mogao propovijedati zbog govorne mane. Žarko je želio poći kao misionar na Istok da radi za jedinstvo kršćana, a nikada nije krenuo zbog krhka zdravlja, ostajući skriven u svom padovanskom samostanu: znao se plačući povjeriti: Bit ću misionar ovdje u poslušnosti i vršenju moje službe. Svaka duša koja mi dođe biti će moj Istok!
Kolike li plodnosti u životu koji je skriven s Kristom u Bogu, da se poslužimo riječima velikoga apostola Pavla istaknuo je nadbiskup mons. Hočevar.
Sam Bog zna koliko je za tih četrdeset godina provedenih u polumračnoj sobici – ispovjedaonici, u duše ljudi unio svjetla Božje ljubavi i milosrđa. Kolikima je donio Božje oproštenje i nadu pomirivši ih s Bogom! Kolikima je otvorio oči da u svome životu upoznaju i prepoznaju Boga koji je ljubav!
Zato je u ovoj Svetoj godini Papa Franjo stavio svetog Leopolda pred oči kao uzor življenja i kao zagovornika u krizama i tjeskobama. Svećenicima kao uzor neumornog ispovjednika, a svim vjernicima kao divan Božji dar providnosti. (I.P/KMC)
