Proslavljen patron Župe sv. Ljudevita u Boru

Patron Župe sv. Ljudevita u Boru proslavljen je na dan njenog zaštitnika sv. Ljudevita, u utorak 25. augusta 2026. godine. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je kardinal Ladislav Nemet, SVD, beogradski nadbiskup i metropolit, uz koncelebraciju župnika i dekana Niškog dekanata mons. Grzegorza Chudeka i svećenika tog dekanata. Slavlju su nazočili i gosti iz Srpske pravoslavne crkve u Boru.

Kardinal Nemet je uputio propovijed koju donosimo u cijelosti:

Danas slavimo svetoga Ljudevita, francuskoga kralja, zaštitnika ovoga grada. Možda se netko od vas pita: zašto baš on, kralj koji je živio prije više od sedam stoljeća, daleko od Balkana, ima svoju crkvu ovdje, u rudarskom Boru? Odgovor je upisan u samu povijest ovoga mjesta. Kad su početkom dvadesetog stoljeća, 1903. i 1905. godine, francuski inženjeri i rudari došli ovamo radi izgradnje i eksploatacije novootvorenoga rudnika bakra, sa sobom su donijeli i svoju vjeru, svoj jezik, svoje običaje – i svoga svetog zaštitnika, kralja koji je za Francuze oduvijek bio simbol pravednosti i pobožnosti. Oci Asumpcionisti su tada podigli prvu crkvu u Boru i ostali uz svoj narod sve do 1943. godine. Danas se s poštovanjem i zahvalnošću sjećamo tih ljudi – misionara i vjernika koji su gradili zajednicu daleko od svoje domovine. Pomolimo se za njih i za sve koji su ovdje posijali sjeme vjere.

Ali sveti Ljudevit nije nam blizak samo zbog povijesnog podrijetla ove zajednice. On nam je blizak zato što je njegov život odgovor na pitanje koje i danas mučno postavljamo: može li onaj tko ima vlast, moć, bogatstvo – ostati svet?

Prvo čitanje, iz Knjige Mudrosti, upravo je upućeno vladarima: “Čujte, dakle, kraljevi, i urazumite se!” Mudrost podsjeća moćne da njihova vlast nije njihovo vlasništvo, nego dar: “Gospod je onaj koji vam je moć podario.” Tko vlada, vladat će odgovorno samo ako zna da će za to polagati račun. Sveti Ljudevit je to znao bolje od većine vladara svoga vremena. Bio je kralj, ali prije svega kršćanin – i tim redoslijedom je živio. Svoju je moć shvaćao kao službu, a ne kao privilegij. Nije koristio za vlastito bogaćenje, nego u brizi za bližnje u svom kraljevstvu.

To potvrđuje i njegovo zalaganje za siromahe, bolesne, napuštene. Nije to bila puka milostinja s kraljevskog dvora, nego stvarno približavanje najmanjima – posjećivao je bolesnike, hranio siromahe vlastitim rukama, gradio bolnice i skloništa. U njemu je zaživjelo ono što smo čuli u Evanđelju: “Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!” Blaženstva nisu za njega bila lijepa riječ izgovorena u crkvi i zaboravljena na izlasku – bila su program vladanja.

Isto tako, sveti Ljudevit je odlučno branio kršćansku vjeru u vremenu kad je ona na zapadu još bila jedinstvena, neupitna baština cijeloga društva. Ali – i ovo je važno reći, jer se kod nas o tome premalo govori – njegova obrana vjere i njegova snaga nisu se svodile na oružje. Njegov najveći politički uspjeh u Europi postignut je bez rata. Umjesto da silom rješava sporne teritorije, sveti Ljudevit je s Kraljevinom Engleskom pregovarao, razgovarao, mijenjao dijelove zemlje diplomacijom i dijalogom. U vremenu kad je rat bio uobičajen način rješavanja sporova među vladarima, on je izabrao razgovor. To je znak istinske mudrosti o kojoj govori prvo čitanje – mudrosti koja “ne tamni”, koja se nalazi kad je se traži iskreno, a ne oružjem. Radi pojačanja kulture i pismenosti, podržavao je osnivanje i razvoj velikih institucija, od kojih je jedna i Univerzitet u Parizu. Shvatio je da bez dubokog poznavanja stvorene stvarnosti u zajedništvu sa nevidljivim Bogom i njegovom stvarnošću čovjek može stvoriti najbolje uvjete za svoj razvoj. Ne može se naglašavati samo jedan dio: ja ću biti pobožan, moli ću se, postit ću, ali ne gledam na uništavanje moje životne sredine, zraka, vode, zemlje.

Drugo čitanje, iz Prve Petrove poslanice, kaže nam: “Kao slobodni ljudi… sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite!” Sveti Petar ne poziva na slijepu pokornost, nego na slobodu koja se ne zloupotrebljava, nego stavlja u službu dobra. Sveti Ljudevit je to utjelovio: bio je slobodan čovjek koji je svoju slobodu i svoju vlast stavio u službu Božje volje, a ne vlastite koristi. Isto tako, moramo kazati da je Bog ispred kralja. To se odnosi na fizičke osobe, nego na vrijednosti, koje Bog propisuje, i na one, koje kralj propisuje. Javni red treba uvijek poštivati, ali i zajedničko dobro svih građana.

Draga braćo i sestre, u Boru se danas okuplja zajednica koja nosi u sebi tragove više naroda, više jezika, više povijesti – francuske, srpske, katoličke, pravoslavne. Sveti Ljudevit nas danas uči da prava veličina nije u tome koliko tko ima vlasti, novca ili moći, nego u tome koliko je spreman služiti, opraštati, graditi mostove umjesto zidova, razgovarati umjesto ratovati.

Neka nam njegov zagovor pomogne da, poput njega, budemo siromašni duhom, milosrdni, mirotvorci – i da, poput rudara i misionara koji su prije više od stoljeća sagradili ovu zajednicu vjere, i mi danas gradimo ono što ostaje: zajedništvo, vjeru i ljubav koja ne poznaje granice između naroda.

Amen!

Na kraju svete mise župnik mons. Grzegorz uputio je posebnu zahvalu kardinalu Nemetu na predvođenju slavlja. Također je zahvalio svećenicima, gostima iz Srpske pravoslavne crkve, predstavnicima civilnih vlasti te svim vjernicima koji su sudjelovali na proslavi, kao i svima koji su pomogli oko pripreme proslave.

Nakon svete mise druženje je nastavljeno uz agape.

KMC