Proslavljena svetkovina Velike Gospe u Beogradu
U Beogradskoj katedrali 15. avgusta 2025. godine svečano je proslavljena svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velika Gospa. Svečano misno slavlje predvodio je katedralni župnik i kancelar Nadbiskupije preč. Ivan Poleto uz koncelebraciju dekana Beogradskog dekanata i župnika župe sv. Petra u Beogradu, preč. p. Smiljana Milićevića SI i gvardijana i župnika samostana sv. Ante u Beogradu, fra Ilije Alandžaka.
Na dan svetkovine, proslava je započela svečanim misnim slavljem u 9 sati ujutru. Nakon misnog slavlja, vernici su imali priliku da u tišini i molitvi provedu vreme pred presvetim oltarskim sakramentom, produbljujući svoju duhovnu povezanost i zahvalnost. Takođe, ovog dana vernici su imali priliku da pristupe sakramentu svete ispovesti, tajni pomirenja sa Bogom, čime je proslava dobila poseban duhovni značaj.
Ovo je bilo prvo misno slavlje koje je preč. Poleto predvodio kao novoimenovani katedralni župnik, čime je na poseban način označio početak svog služenja u ovoj zajednici. Vernici su ga srdačno dočekali, a njegova propoved bila je ispunjena porukom nade i zajedništva. Tom prilikom preč. Poleto u svojoj propovedi ukratko se predstavio vernicima.
„Danas nas je Božja providnost okupila da proslavimo jedno od najsjajnijih otajstava naše vere, Uzensenje Blažene Djevice Marije telom i dušom na nebo. Ova svetkovina nije tek neki spomen, događaj iz prošlosti nego je to proročki znak i čist dokaz Božjeg obećanja svakome od nas. U Mariji vidimo ono što Bog želi učiniti s nama. Nakon završetka našeg zemaljskog puta pozvani smo u večeno zajedništvo s njim. U to je Marija verovala, verovala je do kraja, ljubila je do kraja, služila je do kraja i zato je po završetku života uznesena u nebesku slavu“, ovim rečima propovednik preč. Poleto je započeo svoje razmišljanje o prazniku koji Katolička Crkva širom sveta proslavlja.
Nastavivši nadalje u svojoj propovedi je poručio sledeće:„Krist uskrsnu od mrtvih, prvina uskrsnulih, Marijino uznesenje nije iznimka koja se odvojeno dogodila nego plod Kristova uskrsnuća. Ona je prva koja je potpuno učestvovala u njegovoj pobedi nad smrću. Šta to za nas znači? Da smrt nema poslednju reč. Danas u vremenu kada mnogi žive u strahu od ekonomske krize, od inflacije, od nesigurnih radnih mesta, od političke nestabilnosti, ova svetkovina nas podseća da naš život nije zatvoren u granicama ovog sveta.“
Preč. Poleto se, na kraju propovedi, srdačno obratio svojoj novoj župnoj zajednici. Ukratko je predstavio svoj dosadašnji sveštenički put, navodeći gde je sve služio, te je svoje obraćanje zaključio rečima koje su ostavile snažan utisak na prisutnerekavši: „Dolazim među vas sa iskustvom ali svestan da svećeništvo nije moj projekt, nego Božje poslanje. I dolazim nastaviti ono što su radili pre mene, od otaca asumpcionista, vlč. Haupmana, fra Leopolda, vlč. Leonida do vlč. Mihaela i zato vas pozivam čuvajmo veru, molimo jedni za druge, pomozimo jedni drugima i budimo Crkva koja je otvorena, radosna, gostoljubiva i usmerena na istinu. Neka nas Marija uznesena na nebo zagovara i čuva, a mi budimo spremni ostati onome koji nas je poslao.
Nakon svete mise župljani i hodočasnici su nastavili druženje na platou katedrale uz prigodno posluženje.
Marija Antonela Kanelić




