HomeduhovnostPrva nedjelja došašća – razmišlja pater Anto Lozuk

Prva nedjelja došašća – razmišlja pater Anto Lozuk

Pripadamo generaciji koja ne misli na budućnost. Ljudi žive zato da uživaju ovaj trenutak. Mladi to čine na neobuzdan način; stariji na racionalan i programiran. A svi razmišljaju uglavnom ovako: Zašto se mučiti da mi jednom bude bolje? Zašto se žrtvovati da si osiguram vječnost koja je daleka i nejasna? Živimo sada! Uživajmo ono što imamo pred sobom!

Takva logika jest logika nedozrelih. Već odgovorno življenje na ovom svijetu zahtijeva da gledamo dalje, da se pripremimo na ono što dolazi. Tek tada imamo pretpostavke da postanemo odgovorne osobe, osobe sposobne da nose sudbinu ovoga svijeta. A pogotovo, ako želimo osvojiti vječnost, moramo gledati dalje, moramo se pripremiti na ono što dolazi.

Advent nas poziva da dozrijemo u pravom smislu te riječi. U adventu smo suočeni s počecima novog stvaranja i s njegovim konačnim ispunjenjem. Slavimo Dolazak Gospodnji u tijelu, ali se suočavamo i s Bogom koji nam dolazi u susret, kako u konkretnom životu tako i na kraju vremena.

Sin Čovječji će sigurno doći. A kada dođe, uklonit će nered što ga je tijekom svoje povijesti stvorio čovjek, i ispunit će očekivanja onih koji vjeruju i nadaju se. Njegov dolazak bit će neočekivan. Nitko ne zna ni dana ni časa. Doći će kao što nastupaju katastrofe u našem životu: kao što je nastupio potop u Noino vrijeme, kao što stradava čovjek koji nam je maločas stajao pred očima. U našem poretku događanja katastrofe i nemila iskustva dolaze iznenada; u konačnom redu postojanja iznenada će nastupiti Sin Čovječji, a s njegovim nastupom nastat će iznenada definitivni Božji poredak.

Katastrofe i nastup Sina Čovječjega, makar to na prvi pogled izgledalo neugodno i neprihvatljivo, u sebi imaju nešto zajedničko. Ovaj naš red postojanja mora se maknuti pred nastupom Novog Poretka. Rušenje staroga mi redovito doživljavamo kao katastrofu, nesreću smrt.

Sin Čovječji će jednom doći čitavoj ljudskoj zajednici; u međuvremenu dolazi pojedincima. Čas sudbonosnog susreta sa Sinom Čovječjim uvijek je iznenadan. Napeto iščekivanje tu ne vrijedi ništa. Ali onaj čovjek koji uvijek nastoji ispunjati Božju volju, koji nastoji gledati Krista u svakom čovjeku i svoju ljubav iskazuje patnicima i nevoljnicima, jest uvijek spreman na sudbonosni susret. I njemu susret sa Sinom Čovječjim nije dan katastrofe i smrti, nego dan novog rođenja na vječnost.

Nama kršćanima već sja danje svjetlo. Za nas Bog nije skriven u nekoj maglovitoj slutnji o duhu svijeta ili nepoznatoj osobnoj sili. Mi znamo da je Bog onaj koji nas je u Kristu milosrdno prihvatio i k sebi nas neprestano privlači. Ako smo ovim svjetlom zaista obasjani, Dan Gospodnji neće nas iznenaditi.

(rv/kmc)

FOLLOW US ON: